platna bilanca

platna bilanca (također bilanca plaćanja ili bilanca međunarodnih transakcija), sustavan popis vrijednosti svih ekon. transakcija rezidenata neke zemlje s inozemstvom (nerezidentima) u određenom razdoblju (najčešće tromjesečju ili godini dana). Platna bilanca opća je mjera tokova dobara, usluga, rada i kapitala između jedne zemlje i ostatka svijeta. Sve transakcije između zemlje i inozemstva mogu se klasificirati i iskazati u bilanci u tri skupine: transakcije koje proistječu iz trgovine robama i uslugama, transferne transakcije te kapitalne i financijske transakcije. Prema roku, transakcije se dijele na tekuće (ugl. s rokom do godine dana) i kapitalne (ugl. s trajanjem iznad godine dana). Takvo klasificiranje transakcija uvjetuje i strukturu bilance, koja se sastoji od dvaju računa, odn. dviju bilanci: tekućega računa (računa tekućih transakcija) i kapitalnoga računa (računa kapitalnih i financijskih transakcija). Zbroj salda bilance tekućih transakcija i bilance kapitalnih i financijskih transakcija jednak je promjeni međunar. pričuva ili službene imovine zemlje što se bilježi na računu službenih transakcija ili računu međunar. pričuva. U slučaju nepoklapanja zbroja salda računa tekućih i kapitalnih transakcija s promjenom međunar. pričuva, poravnanje se obavlja na računu statističkih pogrješaka i propusta. Međunarodni monetarni fond objavljuje Priručnik bilance plaćanja (Balance of Payments Manual), u kojem se objašnjavaju načela svrstavanja, raščlanjivanja i sastavljanja platne bilance. Prema izdanju Priručnika iz 1993. definira se pojam rezidentnosti, vrjednovanje transakcija i struktura bilance. U slučaju izvoza ili priljeva deviza transakcije se bilježe na potražnoj strani ili s pozitivnim predznakom, a u slučaju uvoza ili odljeva deviza bilježe se na dugovnoj strani ili s negativnim predznakom.

Kako je dvostruko (dvojno) knjigovodstvo jedno od temeljnih načela sastavljanja platne bilance (svaka transakcija bilježi se jedanput na potražnoj i jedanput na dugovnoj strani) i kako se raskorak između računa tekućih te kapitalnih i financijskih transakcija nadoknađuje računom statističkih pogrješaka i propusta suprotnoga predznaka, platna bilanca statistički mora biti uvijek u ravnoteži, odnosno mora imati saldo nula. U literaturi i medijima često se ipak govori o »suficitu« ili »deficitu« platne bilance. Pritom se misli na suficit ili deficit jednog od računa unutar bilance, najčešće salda na tekućem računu ili salda računa roba i usluga koji mogu biti u neravnoteži, ali se pokrivaju neravnotežom suprotnog predznaka na nekom drugom računu unutar platne bilance.

platna bilanca. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48638>.