STRUKE:

plebiscit

plebiscit (latinski plebiscitum, od plebs, genitiv plebis: puk + scitum: odluka, zaključak), oblik neposredne demokracije u kojem se građani organizirano izjašnjavaju o pitanju koje im je postavljeno. Podrijetlo vuče iz antičkog Rima, gdje je predstavljao zakon donesen izravno na tributskim skupštinama (comitia tributa); isprva je plebiscit vrijedio samo za plebejce, no do III. st. pr. Kr. proširila se njegova obvezatnost na sve rimske građane. U suvremenom značenju, praksu izjašnjavanja građana plebiscitom uveo je Napoleon I. Bonaparte 1802. postavivši narodu pitanje prihvaća li ga za doživotnoga konzula, te 1804. priznaje li nasljeđivanje carskoga prijestolja u njegovoj obitelji. Plebiscitom se građani obično izjašnjavaju o nekim temeljnim pitanjima poput izbora vladara i oblika vladavine odgovarajući na postavljeno pitanje s da ili ne; plebiscit se ne razlikuje bitno od referenduma, kojim se odlučuje o nekim bitnim pitanjima koja se namjeravaju urediti zakonom. U međunarodnom pravu, plebiscit je izjašnjavanje stanovništva jednoga teritorija kojoj državi želi biti pripojeno.

plebiscit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48671>.