STRUKE:

plivanje

ilustracija
PLIVANJE delfinovim načinom
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

plivanje, vještina održavanja i kretanja tijela u vodi; šport. grana u kojoj natjecatelji nastoje što brže preplivati određenu dionicu jednim od četiriju različitih načina plivanja. Asirski ratnici bili su vješti plivači na mješinama, a stari su Egipćani imali posebni hijeroglifski znak za plivanje, koji potječe iz II. tisućljeća pr. Kr. U staroj Grčkoj djeca su obvezno morala naučiti plivati, a u starom Rimu svaki dobro obučeni vojnik morao je znati plivati. Jedna od sedam vještina u sr. vijeku koju je obvezno morao znati budući vitez bilo je i plivanje. Prvo javno kupalište otvoreno je 1760. u Parizu, a 1796. u Uppsali je započela djelovati prva plivačka organizacija. Potkraj XVIII. i poč. XIX. st. u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj otvarale su se škole plivanja. Pol. XIX. st. plivanje je u Engleskoj postalo šport. grana, a prvi plivački klub bio je osnovan 1867. u Londonu. God. 1875. Englez Matthew Webb prvi je preplivao kanal La Manche. Plivanje je na programu od prvih OI 1896., a od 1912. nastupaju i žene. Program plivačkih disciplina ustalio se na OI 1908. Posebice su se istaknuli amer. plivači: Havajac Duke Kahanamoku prvi je demonstrirao slobodni način plivanja, J. Weissmueller prvi je preplivao 100 m brže od minute, a M. Spitz je na OI osvojio devet zlatnih medalja. Plivačko eur. prvenstvo održava se od 1926., a svj. prvenstvo od 1973. Međunarodni plivački savez (Fédération Internationale de Natation Amateur, akr. FINA) osnovan je 1908. u Londonu.

Četiri su različita načina plivanja: delfin, leđno, prsno i slobodno. U disciplini mješovitoga plivanja natjecatelji pojedine dionice plivaju svakim od četiriju načina plivanja. U štafetnim natjecanjima plivači se izmjenjuju nakon otplivane dionice u slobodnom ili mješovitom plivanju. Na OI muškarci nastupaju u disciplinama slobodnoga načina (50 m, 100 m, 200 m, 400 m i 1500 m), prsno, leđno i delfin plivaju na 100 m i 200 m, a individualno mješovito na 200 m i 400 m. Štafete se plivaju 4 × 100 m i 4 × 200 m slobodno i 4 × 100 m mješovito. Za razliku od muškaraca, žene umjesto 1500 m plivaju 800 m slobodno. Natjecanja se održavaju u otvorenim i zatvorenim bazenima duljine 50 m i 25 m. Na plivačkim natjecanjima starter daje zvučni znak, na koji natjecatelji raspoređeni u osam pruga u odvojenim stazama započinju utrku. Suci za kontrolu tehnike nadgledaju ispravnost tehnike plivanja, suci na okretištu kontroliraju ispravnost okreta, a mjeritelji vremena mjere vrijeme dolaska na cilj. Poredak na cilju određuje se elektroničkim mjernim uređajima.

Prvi članak o plivanju u Hrvatskoj objavio je u časopisu Gimnastika F. Hochman 1893. Prve plivačke priredbe bile su organizirane u sklopu turističke ponude u Opatiji od 1895., a nastupali su ponajbolji plivači iz Austrije i Madžarske. Na riječkoj Kantridi održano je 1906. prvo međunar. plivačko natjecanje, a 1914. bila je osnovana plivačka sekcija u Hrvatskom športskom klubu Victoria. Od 1910. plivanje se njegovalo i u samoborskom Akademskom športskom klubu Šišmiš. Članovi toga kluba trenirali su na bazenu tzv. Hidropatskoga kupališta, izgrađenoga 1908. Plivački klub u Zagrebu bio je osnovan 1910. i prva je plivačka organizacija u Hrvatskoj. Iste godine klub je na Savi u Zagrebu upriličio natjecanje u plivanju na 400 m, 11 km i u skokovima u vodu. Sljedeće godine članovi Plivačkoga kluba priključili su se HAŠK-u i ondje osnovali plivačku sekciju. Njezin je član bio i Bogdan Žagar, tada najbolji hrv. plivač, koji je prvi u Hrvatskoj plivao slobodnim načinom. God. 1911. član HAŠK-a Đorđe Medaković nastupio je na međunar. natjecanju u Karlovyim Varyma i stigao treći na 200 m slobodnim načinom. Bio je to prvi međunar. nastup i uspjeh hrv. plivača. Prva pravila za plivanje na hrvatskom izradio je H. Würth 1911., a Hrvatski športski savez organizirao je na Korani u Karlovcu prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije u plivanju. Drugo prvenstvo Hrvatske i Slavonije održano je 1912., za žene u Zagrebu, a za muškarce u Karlovcu. Na drugoj redovitoj skupštini Hrvatskoga športskoga saveza 1912. bio je prihvaćen pravilnik i imenovan službenik za plivačku sekciju. Početak njezina rada ujedno je početak djelovanja Hrvatskoga plivačkoga saveza. Uoči I. svj. rata u splitskim su se uvalama osnivali divlji klubovi u kojima se njegovalo plivanje, skokovi u vodu i vaterpolo. U okviru Jugoslavenskog olimpijskog odbora osn. je 1920. pododbor za plivanje, koji je 1921. prerastao u Jugoslavenski plivački savez sa sjedištem u Zagrebu. Plivački podsavezi u međuratnom razdoblju djelovali su u Dubrovniku, Splitu, Sušaku i Zagrebu. U Splitu je 1920. osnovan Pomorsko sportski klub Baluni, koji je 1924. promijenio naziv u Jugoslavenski sportski klub Jadran. God. 1920. na maksimirskom jezeru u Zagrebu bila je održana prva međunar. plivačka priredba u Hrvatskoj. Na prvom plivačkom prvenstvu Jugoslavije 1921. na Bledu u momčadskoj konkurenciji najbolja je bila sušačka Victoria, koja je prvenstvo zadržala do 1927., kada ga je preuzeo splitski Jadran. Ivo Arčanin, Ivo Pavelić, Ante Roje, Vlado Smokvina i Atilije Venturini prvi su hrv. plivači koji su nastupili na OI 1924. Za II. svj. rata bili su održani susreti s plivačkim reprezentacijama Italije, Slovačke i Njemačke, a 1944. na Mediteranskoj olimpijadi savezničkih armija istaknuo se Branko Žižek, član dubrovačkoga Juga. Bio je prvi na 100 m slobodno, a kao član štafete 3 × 100 m mješovito bio je drugi. God. 1947. osnovan je PLISAH – Plivački savez Hrvatske. Splitski Jadran obnovio je svoju djelatnost već 1945. Članovi toga kluba, Vanja Ilić i Janko Puhar, kao članovi štafete 4 × 200 m slobodno osvojili su peto mjesto na OI 1948. U 1960-ima za momčad Jadrana počeo je nastupati V. Rogošić, višestruki drž. prvak i reprezentativac, koji je poslije ostvario niz podviga u daljinskome (maratonskom) plivanju. Za potrebe VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. na Poljudu je izgrađen zatvoreni olimpijski bazen, a za eur. prvenstvo u plivanju 1981. na Zvončacu i Zenti izgrađeni su otvoreni bazeni. Nastavljajući tradiciju prijeratnoga Marathona, 1945. započeo je djelovati akademski plivački klub Mladost u Zagrebu, a Primorje u Rijeci nastavilo je tradiciju prijeratne Victorije. Najveći uspjeh ostvarila je Đ. Bjedov osvajanjem zlatne i srebrne medalje na OI 1968. na 100 m i 200 m prsnim načinom. Članica Korčulanskoga plivačkoga kluba Vinka Jeričević zauzela je na OI 1956. četvrto mjesto na 200 m prsno, a članica dubrovačkoga Juga M. Šegrt osvojila je na eur. prvenstvu 1970. srebrne medalje na 100 m slobodno, 200 m slobodno i 200 m leptir. Hrvatski plivački savez primljen je 1992. u članstvo FINA-e. Član riječkoga Primorja M. Milošević na 100 m delfin osvojio je 3. mjesto na eur. prvenstvu 1993., u istoj je disciplini 1998. bio prvi, a srušio je i svjetski rekord. Član zagrebačke Mladosti G. Kožulj osvojio je na eur. prvenstvu 1999. srebrne medalje na 100 m i 200 m leđno, a 2000. bio je prvi na 200 m te na Svjetskom kupu 2001. najbolji na 100 m i 200 m leđno. Tomislav Karlo osvoji je prvo mjesto na Svj. kupu 1997. postavivši svj. rekord na 50 m leđno. Na OI 2004. Duje Draganja iz riječkoga Primorja osvojio je srebrnu medalju na 50 m slobodno, na svj. prvenstvu 2008. zlatnu medalju na 50 m slobodno postavivši svj. rekord te na eur. prvenstvu 2009. zlatnu medalju na 100 m mješovito te 2 srebrne (50 m slobodno i 4 * 50 m slobodno). Sanja Jovanović, kao članica dubrovačkog Juga (od 2011. riječkog Primorja) na 50 i 100 m leđno osvojila je 5 zlatnih medalja na eur prvenstvima (2007., 2008., 2009.,2010), postavivši tri puta svj. rekord, a na svj. prvenstvu 2008. osvojila je zlatnu medalju postavivši novi svj. rekord. U paraolimpijskoj konkurenciji iznimne je rezultate postigao Mihovil Španja, član dubrovačkog Juga, koji je ujedno i najtrofejniji hrv. plivač. Od brojnih medalja koje je osvojio i svj. rekorda koje je postavio, u posljednje se vrijeme izdvajaju 2 zlatne (100 m prsno i 200 m mješovito) i 2 srebrne (400 m slobodno i 100 m leđno) medalje na eur. prvenstvu 2009. te zlatna medalja na svj. prvenstvu iste godine u disciplini 100 m leđno te, a na eur. prvenstvu 2011. 5 osvojenih medalja (zlatna na 200 m mješovito, 3 srebrne i to na 400 m slobodno, 100 m leđno i 50 m leptir i brončana na 100 m prsno).

plivanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48762>.