STRUKE:

plodnost

plodnost.

1. U biološkom smislu (latinski fertilitas: plodnost, rodnost), sposobnost živog organizma da stvara potomstvo; osobina živoga bića da proizvodi rasplodne stanice (gamete) sposobne za oplodnju. Plodnost je u životinja vrlo različita i varira u velikom rasponu. Tako je npr. u sisavaca vrlo niska: u konja i goveda jedno mladunče godišnje, rijetko 2, a u slona i deve jedno mladunče svake druge godine. Nasuprot sisavcima, vrste nekih drugih životinjskih razreda ispuštaju golem broj jaja: ženka jedne vrste zapadnoatlantskoga raka izmrijesti odjednom i do 1 750 000 jaja, šaran do 2 milijuna jaja u jednoj mrijesnoj sezoni, odrasli bakalar 4 do 5 milijuna, pa i 9 milijuna jaja godišnje. Školjka oštriga može tijekom svojega života proizvesti 55 milijuna do 114 milijuna jaja. Plodnije su one životinjske vrste u kojih je razvitak potomstva izvrgnut nesigurnosti i mnogim opasnostima (npr. u različitih morskih životinja i unutrašnjih parazita), a u životinja koje se brinu za život svakoga mladunčeta posebno, plodnost je redovito manja. Plodnost sisavaca ovisi o sljedećim specifičnim faktorima: o broju sazrelih spolnih stanica za vrijeme čina oplodnje (sitniji sisavci ugl. imaju veći broj mladunčadi u jednom leglu, veći sisavci samo jedno); o učestalosti ovulacije (sazrijevanju jaja); u nekih vrsta, jaja sazrijevaju samo jednom godišnje, pa se s tim u vezi i nagon za parenjem (lat. oestrus) pojavljuje samo jednom godišnje, najčešće u proljeće (tzv. monoestrične vrste); u drugih se vrsta nagon za parenjem pojavljuje i nekoliko puta godišnje (poliestrične vrste); o trajanju života, odn. o vremenskom trajanju rasplodne faze života i o funkcionalnoj sposobnosti rasplodnih stanica. Obično nisu sve rasplodne stanice sposobne za oplodnju, a u hibridnih vrsta pretežno su nesposobne za oplodnju.

2. U medicini → fertilnost

3. U etnologiji i kulturnoj antropologiji pojam se veže uz kult plodnosti kao sastavni dio narodnih običaja i vjerovanja, vezanih uz kulturno-tradicijske obrasce predodžbi o svijetu i životu. Smatra se da tragovi toga vrlo raširenoga kulta sežu do paleolitika (tzv. paleolitičke Venere). Kult plodnosti sastoji se od niza vjerovanja koja prati običajna praksa što ima za cilj održanje ravnoteže u prirodi, ona pak uvjet je očuvanja plodnosti ljudi, biljaka i životinja. Običaji kojima se nastoji osigurati plodnost ljudi prate čovjekov život od začeća, rođenja, preko odrastanja do smrti; npr. sastavni su dio kompleksa svadbenih te pogrebnih običaja. Također, brojni su običaji i obredi vezani uz očuvanje/poticanje plodnosti u gospodarskom kontekstu. To su npr. oni za izazivanje kiše (→ dodole), za bogat urod (npr. zaoravanje jajeta kao simbola plodnosti i životne snage u prvu brazdu na početku oranja), za postizanje naklonosti nadnaravnih snaga koje utječu na plodnost (štovanje duha žita, majke kukuruza i sl.). U to se ubrajaju i blagdanska čestitanja domaćim životinjama, npr. božićni ili pokladni životinjski polaznik, primicijske žrtve, štovanje nekih divljih životinja i dr.

plodnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48777>.