struka(e): |
ilustracija
POČITELJ

Počitelj, naselje na lijevoj obali Neretve, sjeveroistočno od Čapljine, BiH (Federacija BiH); 799 st. (2013; 905 st., 1991). Unutar kulturnopovijesne jezgre (od 2003. nacionalni spomenik BiH), u kojoj se miješaju orijentalni i sredozemni utjecaji, znatan je broj vrijednih arhitektonskih spomenika-tvrđava, Šišman Ibrahim-pašina džamija, sahat-kula, medresa, hamam, han, kuća Gavrankapetanovića (umjetnička kolonija od 1964). – Počitelj je bio u sastavu srednjovjekovne župe Dubrava, a u pisanim se dokumentima prvi put spominje 1444. Nakon 1463. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin dobio je dozvolu od hercega Stjepana Vukčića Kosače da utvrdi grad i u njem smjesti posadu kako bi se suprotstavio daljnjemu prodoru Osmanlija u Hercegovinu. Izgradnju su od 1465. pomagali Dubrovčani, Stjepan Vukčić Kosača i papa Pavao II. Osvojili su ga 1471. Osmanlije pod vodstvom Hamza-bega. Bio je u sastavu Hercegovačkoga sandžaka, a potom Bosanskog ejaleta. Isprva je gradom upravljao dizdar; od početka XVIII. st. (prije 1713) do 1835. bio je sjedište počiteljske kapetanije, a 1782–1879. sjedište kadiluka. Mlečani su ga pokušavali zauzeti za Bečkoga (Velikog) rata (1684–99). Ukidanjem kapetanija (1835) izgubio je strateški značaj i stagnirao, a od 1878. nalazio se pod austrougarskom okupacijom. Ponovno se počeo razvijati 1960-ih. Tijekom rata u BiH grad je razaran u napadima srpskih snaga (1992) i u hrvatsko-bošnjačkom sukobu (1993).

Citiranje:

Počitelj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/48879>.