Podgorska, Vika

ilustracija
PODGORSKA, Vika

Podgorska, Vika (pravo ime Hedvika Čus), slovenska i hrvatska glumica (Bistrica v Rožu, njemački Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. V. 1898Maribor, 12. VII. 1984). Nakon činovničke službe upisala se 1919. u prvu slovensku dramsku školu, koju je vodio H. Nučić, njezin budući suprug, a iste godine debitirala ulogom Pavle (F. i P. Schönthan, Otmica Sabinjanki). Dvije sezone s velikim je uspjehom nastupala u Mariboru kao Francka (I. Cankar, Kralj na Betajnovi), Kosovka djevojka (I. Vojnović, Smrt majke Jugovića), Katjuša (L. N. Tolstoj, Uskrsnuće), Regina i Elvsted (H. Ibsen, Sablasti, Hedda Gabler). S Nučićem je gostovala u zagrebačkome HNK-u 1921. s Mladosti M. Halbea i Zanatom gospođe Warren G. B. Shawa te ostala u tome kazalištu do kraja umjetničke karijere nametnuvši se kao mjera glumačke vrsnoće. Razvila se u iznimnu glumicu, jednu od najznačajnijih u povijesti hrvatskoga glumišta. Kritika i publika iznimno su cijenile njezinu individualnu izražajnost, voluminoznost glasa i markantnu scensku pojavu. Uporna, savjesna i samosvjesna, utjelovljuje najznačajnije ženske likove hrvatske dramske književnosti. Uz Nučića, najviše je surađivala s redateljima I. Raićem i B. Gavellom. Njezine su najznačajnije kreacije Jeljenka (I. Gundulić, Dubravka), Dora (A. Šenoa – M. Dežman Ivanov, Zlatarovo zlato), Hasanaginica (M. Ogrizović), Anica (Vojnović, Maškarate ispod kuplja), Marijana Margetićka i Laura (M. Krleža, Vučjak i U agoniji), Agneza i Giga Barićeva (M. Begović, Pustolov pred vratima, Bez trećega) te Vera (M. Feldman, U pozadini). U stranom repertoaru najviše se istaknula kao Solvejg (Ibsen, Peer Gynt), Sveta Ivana G. B. Shawa, Leah (Anski, Dybuk), Wendla i Lulu (F. Wedekind, Proljeće se budi, Lulu), Gerda (A. Strindberg, Pokćerka), Grušenjka (F. M. Dostojevski, Braća Karamazovi) i Nastja (M. Gorki, Na dnu). Iznimne uloge ostvarila je u klasičnom repertoaru kao Kasandra (Euripid – F. Werfel, Trojanke), Fedra (J. Racine), Ifigenija (J. W. Goethe, Ifigenija na Tauridi) i u Shakespeareovim djelima kao Ariel, Kleopatra, Viola, Porcija i Lady Macbeth. Nakon II. svjetskog rata nastupala je manje, ali je dominirala zagrebačkom pozornicom kao Vasa Železnova M. Gorkoga i Čapekova Mati te Klitemnestra (Eshil, Agamemnon). Umirovljena 1958., a 1966. nastupila kao Ana Stavrogina (Dostojevski, Demoni). Nastupala je i na radiju i televiziji. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1969.

Podgorska, Vika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48899>.