STRUKE:

Podravina

Podravina, nizina uz rijeku Dravu, između rijeke i sjevernih padinâ Maclja, Topličke gore, Kalnika, Bilogore, Papuka i Krndije; obuhvaća približno 3400 km². Široka je 10 do 20 km. Na jugoistoku obuhvaća i dio istočnohrvatske ravnice (slavonska Podravina sa Slatinom i pridravska nizina Osijeka). Sastoji se od valovita tercijarnoga pobrđa, te pliocenske šljunkovite i aluvijalne ravnice. U srednjoj su Podravini naslage pijeska (Đurđevački peski). Gusta riječna mreža dravinih pritoka (Bistra, Ođenica, Breznica, Čađavica, Voćinska rijeka, Karašica, Vučica). Prirodni šumski pokrov (hrast lužnjak, grab) potiskuju obradive površine. Poljodjelstvo (žitarice, industrijsko i ljekovito bilje), stočarstvo, ribnjačarstvo. Industrija (prehrambena, tekstilna, farmaceutska, drvna, građevinska) koncentrirana je u većim središtima. Ležišta prirodnoga plina Molve, Stari Gradac i Kalinovac (oko 70% hrvatske proizvodnje); ležišta nafte u slavonskome dijelu (Beničanci, Ferdinandovac i dr.). Povezana je cestom (Podravska magistrala) i željezničkom prugom (Varaždin–Osijek). Gušće je naseljena na sjeverozapadu, oko Varaždina. Glavna naselja: Varaždin (38 746 st., 2011), Koprivnica (23 896 st.), Čakovec (15 185 st.), Virovitica (14 663 st.), Slatina (10 152 st.), Đurđevac (6378 st.), Pitomača (5651 st.). – Na tom su se području već u antičko doba oblikovala naselja, od kojih je najznačajnije bilo Iovia-Botivo (na mjestu današnjega Ludbrega), a bila su smještena uz podravsku komunikaciju Poetovio–Mursa, koja je vodila rubom plavnih područja južno od Drave. Kulturno-povijesni pojam Podravina nastao je u kasnome srednjem vijeku, a stariji, danas potpuno potisnut regionalni naziv područja današnje Podravine bio je Komarnica. Do sredine XIV. st. na tom je prostoru postojala Komarnička županija, koja je poslije bila uključena u Križevačku županiju. Znatno dulje održao se Komarnički arhiđakonat, koji je bio dio Zagrebačke biskupije. Podravina je u XVI. st. na krajiškom području obuhvaćala Koprivničku i Đurđevačku kapetaniju, a u provincijalnom dijelu podravski distrikt Križevačke županije. U krajiškom su dijelu od XVI. st. glavna središta bili grad Koprivnica te utvrda i trgovište Đurđevac, a u provincijalnome se kao središte razvio Ludbreg. Time su već u XVI. st. bila utemeljena tri središta, pa se do danas sačuvala podjela na Ludbrešku, Koprivničku i Đurđevačku Podravinu. Meandriranjem toka rijeke Drave 1710. Legrad je kao važno trgovište bio izdvojen iz Međimurja i pripojen Podravini, ali se nije razvio u četvrto podravsko središte. U XVII. st. Podravina je gotovo u cijelosti bila pograničnom regijom prema Osmanskomu Carstvu jer je istočne prostore (oko Virovitice) obuhvaćao Požeški, a teritorije sjeverno od rijeke Drave (oko Nagykanizse) Kaniški sandžak. Potpisivanjem Karlovačkoga mira 1699. Podravina je prestala biti pograničnom regijom. Sredinom XVIII. st. Koprivnica je bila izdvojena iz Slavonske vojne krajine (Varaždinskoga generalata), a na preostalom vojnokrajiškom teritoriju bila je utemeljena Đurđevačka pukovnija. Tako se sve do razvojačenja Đurđevačke pukovnije 1871. zadržao dvojni kulturni, gospodarski i društveni značaj dviju Podravina – vojnokrajiške i civilne. Nakon 1871. Podravina se, kao dio Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske županije, nastavila razvijati u jedinstvenom društvenom i gospodarskom sustavu banske Hrvatske. Na prijelazu iz XIX. u XX. st. osnovicu gospodarskoga razvoja toga kraja činili su obrt i poljoprivredna proizvodnja. Proglašenjem NDH (1941) kraj Koprivnice je bio osnovan koncentracijski logor Danica, a u novoj je administrativnoj podjeli Podravina potpala pod velike župe Bilogora i Zagorje. Početkom 1942. osnovane su prve partizanske jedinice pa je u idućim godinama Podravina postala značajnim središtem pokreta otpora; cijela je oslobođena 1945.

Podravina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48932>.