STRUKE:

podzemna željeznica

ilustracija
PODZEMNA ŽELJEZNICA
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

podzemna željeznica (metro), željeznički sustav javnoga gradskoga prijevoza odvojen od ostaloga prometa. Kolosijeci su ugl. postavljeni u prokopima ili tunelima ispod ulične razine, no katkad i na vijaduktima ili nasipima iznad nje, a međusobno se obično križaju u dvije ili više razina. Takav sustav omogućuje postizanje velikih prosječnih brzina (20 do 50 km/h uključujući stajanje na postajama), veliku učestalost vlakova (svakih 90 s u vršnome prometu), brz ukrcaj i iskrcaj putnika, pa time i veliku prijevoznu sposobnost. Podzemna željeznica gradi se kao okosnica javnoga grad. prijevoza, ali zbog visokih troškova gradnje i eksploatacije, rijetko u gradovima s manje od 1,5 mil. stanovnika i odgovarajućega broja putnika.

Podzemnom željeznicom prometuju el. motorni vlakovi (→ motorni vlak), najčešće na metalnim kotačima, a kreću se kolosijekom širokim 1,3 m do 1,5 m, koji čini par metalnih tračnica. Neki su noviji sustavi vlakova na pneumaticima, a voze betonskim trakovima, što omogućuje uzdužni nagib kolosijeka čak do 8%, kraće putove ubrzavanja i usporavanja vlakova, te manju buku. Strujom se opskrbljuju preko treće tračnice, dviju strujnih tračnica, ili zračnim vodom, a naponi su 500 V do 750 V. Vlak ima jedan do dvanaest vagona, koji su tipične duljine 23 m, širine 3 m, a primaju 160 putnika. Najveća brzina vožnje može prijeći i 100 km/h, najčešće je između 70 i 80 km/h.

Putnicima je pristup postajama olakšan pokretnim stubama, dizalima te neprekidnim pješačkim trakovima, a snalaženje i orijentacija vizualnim, zvučnim i dr. informacijskim sustavima. U novije se doba posebna pozornost posvećuje grijanju, hlađenju i provjetravanju prostora, kretanju osoba s posebnim potrebama, sigurnosti putnika na peronima i sl. Na mjestima prijelaza putnika na druge oblike prijevoza grade se kompleksni terminali. Nadzor i upravljanje podzemnom željeznicom provodi nadzorno-prometni centar, s pomoću složenih telekomunikacijskih, informatičkih i video sustava za automatiziranu kupovinu i kontrolu voznih karata, sigurnosni nadzor protiv vandalizma i terorizma, upravljanje prometom vlakova, a sve češće i automatizirano upravljanje samim vlakovima.

Plitka podzemna željeznica (dubina tjemena tunela do 6 m) izvodi se pretežito iskopom s površine, što je ugl. jeftinije. Mora slijediti uličnu mrežu, pa ima manje polumjere zavoja i manju prosječnu brzinu. Postaje mogu biti na manjim udaljenostima, a prikladna je i za kraća putovanja jer se ne gubi mnogo vremena na silaske u duboko podzemlje. Duboka podzemna željeznica (do 40 m i više) gradi se kopanjem tunela, pa se njezina trasa može voditi neovisno o zgradama na površini, tj. može prolaziti i ispod njih. Ta vrsta ima velike polumjere zavoja, a time i veću brzinu. Postaje su na većim udaljenostima i duboko ukopane pa je time pogodnija za dulja putovanja. Općenito, plitka podzemna željeznica više odgovara zgusnutijim gradovima, duboka gradovima s velikim predgrađima, a u pojedinim se gradovima izvodi kombinacija obiju vrsta.

Prvom na svijetu smatra se londonska podzemna željeznica otvorena 1863., a njome su do elektrifikacije 1900. prometovali vlakovi s parnom lokomotivom. Danas je ona s 274 postaje i 408 km linija jedna od najduljih na svijetu. Prva podzemna željeznica na europskom kopnu puštena je u promet nakon samo dvije godine gradnje 1896. u Budimpešti, a godinu dana poslije počele su prometovati i prve podzemne željeznice na amer. kontinentu, u Bostonu i Chicagu. Prva linija podzemne željeznice u Parizu bila je otvorena 1900. pod nazivom Chemin de fer Métropolitain (franc. Metropolitanska željeznica), koji je ubrzo bio skraćen u métro; taj je naziv u mnogim zemljama svijeta preuzet za podzemnu željeznicu. Do II. svj. rata izgrađene su željeznice u Berlinu (1902), New Yorku (1904), Philadelphiji (1907), Hamburgu (1912), Buenos Airesu (1913) Madridu (1919), Barceloni (1923), Tokyu (1927), Osaki (1933), Moskvi (1935). Danas najveću duljinu podzemnih linija po nekim mjerilima ima New York, a po godišnjem je broju prevezenih putnika na prvome mjestu moskovska podzemna željeznica (više od 3,5 mlrd. putnika). Zbog problema s rentabilnošću podzemne željeznice, najviše se novih linija danas gradi u gusto napučenim gradovima južne i ist. Azije. U drugim dijelovima svijeta, gradovi koji planiraju izgradnju masovnoga javnog prijevoza, a os. oni s upitnom prometnom potražnjom, sve se češće odlučuju na uvođenje kakva drugog oblika tračničkoga prometa, npr. lake grad. željeznice nalik na suvremeni tramvaj odvojen od ostaloga prometa, ili pak na unaprjeđenje postojećih oblika, kao što je tramvajska pruga pod zemljom u središnjem grad. području. (→ gradski promet)

podzemna željeznica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48971>.