Pogačić, Vladimir, srpski filmski redatelj i scenarist (Karlovac, 23. IX. 1919 – Beograd, 13. IX. 1999). Studirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je prije II. svjetskog rata osnovao studentsko kazalište. Od 1945. dramaturg i redatelj na Radio Zagrebu. Od 1947. studirao na Visokoj filmskoj školi u Beogradu, na igranom filmu debitirao 1948 (Priča o fabrici). Nakon osrednjih uspjeha filmova Poslednji dan (1951), Nevjera (1953), adaptaciji drame Ekvinocij Iva Vojnovića u kojoj se poštuje jezik izvornika, i Anikina vremena (1954., prema noveli Ive Andrića) ostvario je svoj najveći uspjeh psihološkim ratnim filmom s radnjom za II. svjetskog rata Veliki i mali (1956), prvim jugoslavenskim igranim filmom nagrađenim na nekom svjetskom festivalu (Karlovy Vary). Nakon omnibusa Subotom uveče (1957) nije više ponovio ranije uspjehe te se iz režije povukao početkom 1960-ih. U hrvatskoj produkciji ostvario je socijalnu dramu Pukotina raja (1957) i ratni triler Čovjek s fotografije (1963), oba na srpskom jeziku, a 1961. u boji je i cinemascopeu u sprskoj produkciji realizirao povijesni spektakl Karolina Riječka, prema drami Drage Gervaisa (scenarist Zvonimir Berković). Od 1954. do 1981. bio je direktor Jugoslovenske kinoteke u Beogradu, a 1972–79. i predsjednik međunarodne kinotečne organizacije FIAF. Ostali igrani filmovi: Sam (1959), Pukotina raja (1959), Karolina Riječka (1961), Čovjek sa fotografije (1963).
