Polanski (udomaćeno [pola'nski]), Roman, poljsko-francuski filmski redatelj, scenarist i glumac (Pariz, 18. VIII. 1933). Iz židovske obitelji žrtava holokausta, školovao se na umjetničkoj školi u Krakovu, zatim na filmskoj akademiji u Łodźu, gdje je diplomirao 1959. Afirmirao se nedugo po završetku studija s trima nagrađivanim kratkometražnim igranim filmovima – Dva čovjeka i ormar (Dwaj ludzie z szafą, 1958), Debeli i mršavi (Le Gros et le Maigre, 1961) i Sisavci (Ssaki, 1962), u kojima dolaze do izražaja stalne odlike njegova daljnjeg opusa: sklonost groteski, satiri, crnomu humoru, pesimizam i fatalizam, prikaz nemogućnosti komunikacije, potpune egzistencijalne nesigurnosti i apsurdnosti čovjekova položaja te događaja unutar manjega kruga sadomazohistički povezanih likova. U cjelovečernjem igranom filmu debitirao 1962. Nožem u vodi (Nóż w wodzie), ciničnim prikazom jaza među naraštajima, odnosno sukoba birokratizirane socijalističke svijesti i neobuzdana mladenačkoga bunta; u tom je filmu prvi put sadržajno i retorički funkcionalno varirao elemente komercijalne formule »seks i nasilje«. Djelo je izazvalo burne reakcije režimskih krugova, i Polanski se odlučio na (trajni) nastavak karijere na Zapadu – u Velikoj Britaniji, SAD-u i Francuskoj. Tada je sadržajno obogatio filmove kritičkim pogledom na bešćutnost kapitalističkoga društva te parodiranjem i unošenjem novih elemenata u klasične žanrove (filma strave i kriminalističkoga filma), postavši svojevrsnim prvakom suvremenoga filmskog ukusa. Film strave Odvratnost (Repulsion, 1965) i crnohumorna kriminalistička groteska Slijepa ulica (Cul-de-sac, 1966) donijeli su mu angažman u Hollywoodu, gdje se najviše istaknuo narativno besprijekornim filmovima: preokretnim djelom u žanru osuvremenjena filma strave Rosemaryna beba (Rosemary’s Baby, 1968) i hommageom američkomu film noir, detektivskome filmu Kineska četvrt (Chinatown, 1974., nominacija za Oscara za režiju). Slijedi razdoblje kreativnoga vrludanja i nesigurnosti, dijelom prouzročenih i bijegom iz SAD-a nakon tužbe zbog odnosa s maloljetnicom. U tom se razdoblju izdvaja prilagodba romana Th. Hardyja Tessa – čista žena (Tess, 1979). Ponovno je aktivniji 1990-ih, kada svoje prijašnje svjetonazorne, sadržajne i žanrovske afinitete razrađuje u filmovima Gorki mjesec (Bitter Moon, 1992), Djevojka i smrt (Death and the Maiden, 1994), Deveta vrata (The Ninth Gate, 2000). Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima film Pijanist (The Pianist, 2002), sugestivan prikaz holokausta u Poljskoj, nagrađen s više Oscara (za film i za režiju). U mnogim svojim filmovima Polanski je bio (ko)scenarist, u nekima je i glumio (npr. glavna uloga u filmu Stanar – Le Locataire, 1976). Ostali značajniji filmovi: Bal vampira (The Fearless Vampire Killers, 1967), Macbeth (1971), Oliver Twist (2005., adaptacija romana Ch. Dickensa).
