Polić, Ladislav, hrvatski pravnik (Karlovac, 29. X. 1874 – Zagreb, 8. XI. 1927). Studij prava s doktoratom završio u Zagrebu 1899. Javno pravo specijalizirao u Heidelbergu kod G. Jellineka te u Beču i Budimpešti 1900–02. Na Pravnome fakultetu u Zagrebu kao privatni docent (od 1902) i profesor (od 1908) predavao opće i hrvatsko-ugarsko državno pravo te međunarodno pravo. Bio je dekan Pravnoga fakulteta (1910–11), rektor Sveučilišta (1919–20. i 1924); umirovljen iz političkih razloga. Bio je predsjednik Pravničkoga društva u Zagrebu (1921–27), urednik Mjesečnika Pravničkoga društva u Zagrebu (1913–20), član Stalnog arbitražnoga suda u Hagu i delegat Kraljevine SHS u Ligi naroda (1920. i 1924). Izrađivao zakonske nacrte. U političkom životu aktivan od 1918 (zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS 1925/26; jedan od vođa Hrvatske federalističke stranke). Objavio mnoge pravne studije u časopisu Mjesečnik: Zakon i sankcija (1903), Povijest modernoga izbornoga zakonodavstva hrvatskoga (1908), O nacrtima ustava (1921).
