poluvodičko brojilo, brojilo fotona i čestica ionizirajućega zračenja s pomoću poluvodičkoga detektora. Senzor je pn-spoj. (obično silicij ili germanij) u kojem upadni fotoni ili čestice stvaraju parove slobodnih elektrona i šupljina (iona), čime se, kratkoročno, povećava električna vodljivost poluvodičkoga kristala.
Električno polje u prijelaznome području pn-spoja razdvaja stvorene nositelje električnoga naboja; pritom elektroni odlaze prema pozitivnoj elektrodi, a šupljine prema negativnoj. Time se stvara kratkotrajna električna struja (strujni impuls), koja se registrira. Broj fotona i čestica pristiglih u detektor razmjeran je broju strujnih impulsa. Prve detekcije čestica poluvodičkim detektorima ostvarene su 1949., a u širu su uporabu poluvodička brojila ušla 1959. Primjenjuju se u zaštiti od zračenja, gama i rendgenskoj spektrometriji te kao detektori elementarnih čestica. Plinski detektori ionizirajućeg zračenja su npr. Geiger-Müllerovo brojilo, ionizacijska komora i proporcionalno brojilo.
