Pöögelmann [pœ:'gelman], Hans, estonski književnik (Aidu, 30. XII. 1875 – Moskva, 27. I. 1938). Živio više godina u izbjeglištvu, a nakon Listopadske revolucije bio je jedan od istaknutih predstavnika sovjetske vlasti u Estoniji; pogubljen u doba Staljinovih čistki. Realistično pisao o životu radništva; u pjesmama dojmljivo opisivao revolucionarno raspoloženje. Značajnije zbirke pjesama: Grubi stihovi (Jämedad jooned, 1910), Proljetni vjetrovi (Kevadetuuled, 1926), Onima, koji su »poginuli u borbi za braću« (Neile, kes »langesid voitluses vendade eest«, 1936) i dr. Posmrtno su mu objavljene zbirke Pjesme (Luuletused, 1957), Uzvik (Üleshüüe, 1988) te publicistički radovi u 5 svezaka (Izabrana djela – Valitud teosed, 1974–82).