porodica, jezična, u poredbenopovijesnoj lingvistici, termin kojim se označuje skup jezika za koje postoji dokaz da su potekli iz zajedničkoga prajezika. Primjerice, indoeuropski jezici, među koje se svrstavaju npr. italski, keltski, indoiranski, germanski i baltoslavenski jezici, razvili su se iz zajedničkoga prajezika (»indoeuropskoga prajezika«) koji se najvjerojatnije govorio u IV. tisućljeću pr. Kr. Njegovi tekstovi nisu posvjedočeni, ali metodama poredbenopovijesne lingvistike moguće je rekonstruirati velik dio njegove gramatičke strukture i rječnika. Jezici kojima se genetska srodnost pretpostavlja, a da nije dokazana svrstavaju se u velike jezične porodice. (→ velika porodica ili natporodica)
