TRAŽI DALJE:
STRUKE:

B

ilustracija
B, razvoj slova: 1. egipatski hijeroglif, 2. starosemitsko beth, 3. kretski znak, 4. ranogrčko beta, 5. zapadnogrčko i latinsko arhajsko slovo, 6. kvadratna kapitala, 7. karolina, rkp. 153 zagrebačke Metropolitane, XI. st., 8. beneventana, Trogirski evanđelistar, XIII. st., 9. ćirilično slovo sa Samuilova natpisa, 993., 10. Savina knjiga, XI. st., 11. Ostromirovo evanđelje, 1057; 12. ćirilični brzopis, 13. hrvatska ćirilica, Poljica, XV. st., 14. hrvatska ćirilica, Makarska, XVIII. st., 15. bosanička majuskula, 16. tiskana bosanica, XVII. st., 17. obla glagoljica, Kijevski listići, X. st., 18. obla glagoljica, Zografsko evanđelje, XI. st., 19. hrvatska glagoljica, Bašćanska ploča, početak XII. st., 20. hrvatska glagoljica, Grdoselski ulomak, XII. st., 21. hrvatski prvotisak, Misal iz 1483., 22. Tabla za dicu, 1561., 23. brzopisna hrvatska glagoljica, Senjska isprava, 1393., 24. brzopisna hrvatska glagoljica, Istarski razvod, prijepis iz XVI. st.

B. 1. Drugo slovo hrvatske i drugih latiničnih abeceda. U glagoljici, bugarsko-makedonskoj i hrvatskoj, odgovara mu slovo 62349, koje je na drugome mjestu u glagoljičkoj azbuci; osim glasa [b], označava i brojevnu vrijednost 2. Zove se buky, bukъvi. U ćiriličnim azbukama slovo В nalazi se na trećem mjestu, bilježi glasovnu vrijednost [v] i brojevnu vrijednost 2 (u starocrkvenoslavenskoj ćirilici). Na drugome mjestu u ćiriličnoj azbuci nalazi se slovo he1_1497a2.jpg, koje bilježi glasovnu vrijednost [b], a nije imalo brojevnu vrijednost.

Slovo B potječe od egipatskog ili sinajskoga simbola piktografskog podrijetla. To je sličica kuće, a semitski je naziv za kuću beth, pa odatle slovu ime. Taj naziv pripada nizu slovnih imena izvedenih iz imenâ materijala i instrumenata za pisanje. Buky, bukъvi izvedeno je iz pragermanskoga *bôkō: bukva, tj. iz množinskoga oblika *bōkōs, koji znači pismo, knjige. Općegermanska runa he1_1497a1.jpg zove se bjarkan (< *bairkna) = Birke: breza. Kućica je na Ahiramovu sarkofagu i drugim najstarijim spomenicima semitskoga pisma reducirana na istostranični trokut kojemu je jedna stranica produžena kukastom linijom pa nalikuje na brojku 9 (he1_1497a6.jpg). Sve grč. inačice toga slova izvedene su preoblikom trokuta u krug ili u pravokutnik. Javljaju se inačice s dvama trokutima, posve nalik na današnje latinično slovo (he1_1497a7.jpg, he1_1497a8.jpg). Hoće li trokuti biti okrenuti udesno ili ulijevo, ovisilo je o smjeru pisanja. Iz halkidičkoga alfabeta te su dvotrokutaste inačice prešle u sva italička pisma. Nakon kratkotrajnih drukčijih pokušaja u latiničnom će se brzopisu pojaviti i prevladati lik koji ima zaobljenje ili polukrug na desnoj strani okomite crte (b, b). Grčko beta (β) samo je pojednostavnjeno B: ono označuje brojeve dva i drugi (β’) te dvije tisuće i dvijetisućiti (,β). U srednjem vijeku glas koji se označuje slovom beta promijenio se u grč. jeziku iz dvousnenoga [b] u zubnousneni [v], pa se ime slovu promijenilo u vita. Stara je ćirilica za glas [b] uzela stiliziranu inačicu bete (he1_1497a2.jpg), a obična beta (β) počela je u ćirilici označivati [v]. U skladu s različitim teorijama o postanku glagoljice puno je i pokušaja da se objasni podrijetlo glagoljičkoga 62349. Kadšto se postanak toga slova objašnjava izokretanjem prvoga slova u glagoljici (62348), kadšto se veže sa samarićanskim he1_1497a9.jpg (Grigorovič, Vondrák, Nahtigal), kadšto sa židovskim he1_1497a5.jpg (Amfilohij), a Jagić ga je izvodio iz kombinacije grčkih kurzivnih μ + β.

Glas b u hrvatskom jeziku potječe uglavnom od praslav. b, a u pojedinim je riječima glas b tuđega podrijetla. Praslav. b potječe od indoeur. *b (lat. bucina: truba, rog, starocrkvenoslavenski i hrv. bučati) i od indoeur. *bh (staroindij. bhágas: koji daje, dijeli, starocrkvenoslavenski bogъ, bogatъ, hrv. bog, bogat). U riječima tuđega podrijetla b može potjecati od v (lat. Arva > Rab, Avari > Obri, njem. Wirt > birtaš), od p (vulgarni lat. persica > breskva, u asimilaciji tobdžija prema top) i od f (vulgarni lat. facla, njem. Fackel > baklja). Gubi se glas b ispred suglasnika n (ošinuti prema šiba) i u teškoj suglasničkoj skupini na početku riječi (starocrkvenoslavenski bъzova, hrv. zova, prema bazga).

2. U geometriji, znak (B) za točku; znak (b) za pravac i stranicu geometrijskoga lika; u algebri, znak (b) za opći broj; u vektorskoj analizi, znak (B) za matricu; znak (b) za vektor.

3. U fizici, znak (B) za magnetsku indukciju.

4. U kemiji, simbol za bor (B).

5. Nenormirani znak brojčanih jedinica bit i bajt (b).

6. Znak mjerne jedinice bel (B); znak stare mjerne jedinice barn (b).

7. U glazbenoj abecedi, naziv za polutonsko sniženje tona H. Ujedno oznaka za tonalitet s početnim tonom b: B-dur ili b-mol. U zemljama engleskoga jezičnog područja B znači sam ton H, a njegovo polutonsko sniženje bilježi se izrazom B flat. B je također kratica za bassus, odnosno bas.

B. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4963>.