Porzeziński [požeźi'ńsk’i], Jan Wiktor (ruski Viktor Karlovič Poržezinski/j/), poljski i ruski jezikoslovac (Moršansk, Rusija, 4. VIII. 1870 – Varšava, 12. III. 1929). Diplomirao je na Sveučilištu u Moskvi, na kojem je na katedri za indoeuropsko jezikoslovlje naslijedio svojega učitelja F. F. Fortunatova. Bio je profesor na sveučilištima u Moskvi (1901–21) te Varšavi i Lublinu (1922–29), a od 1925. i član Poljske akademije znanosti. Osnovno je područje njegova rada povijest i dijalektologija baltičkih jezika, a zastupao je uvjerenje da je nakon raspada indoeur. prajezika postojala baltoslavenska jezična zajednica. Proučavao je i slavenske jezike, posebice polapski. Njegovi su najznačajniji radovi: O povijesti konjugacijskih oblika u baltičkim jezicima (K istorii form sprjaženija v baltijskih jazykah, 1901) i Uvod u indoeuropsko jezikoslovlje (Vvedenie v indoevropejskoe jazykoznanie, 1929).
