prag.
1. U zgradarstvu, malena stuba u podu ili posebno oblikovan donji dovratnik vrata, uz koji se prislanja donji rub vratnoga krila. Izvodi se u otvoru vrata koja dijele prostore različite namjene radi poboljšanoga brtvljenja, zvučne izolacije te sprječavanja prolaska prašine, vlage i dr.; visok je oko 2 cm, a može biti drveni, metalni, kameni ili dr.
2. U željeznici, željeznički prag konstrukcijski je dio gornjeg ustroja željezničke pruge, koji služi za prijenos opterećenja s tračnica na zastor (→ kolosijek). Položen je neposredno u zastor ispod tračnica, a uz pomoć pričvrsnoga pribora održava tračnice na određenom razmaku. Podizanjem ili spuštanjem pragova namješta se položaj tračnica kako bi vožnja vlakom bila udobna i sigurna. Pragovi se obično polažu poprečno na os kolosijeka (poprečni pragovi), a iznimno i uzdužno (uzdužni pragovi). Drveni pragovi istesani su ili ispiljeni od hrastovine ili bukovine, rjeđe od borovine ili arišovine. Kako bi se spriječilo truljenje, impregniraju se kreozotnim uljem ili antiseptičkim solima topljivima u vodi. Impregnirani hrastovi pragovi traju 20 do 25 godina, bukovi 20 do 30, a borovi 12 do 18 godina. Ovisno o vrsti pruge i širini kolosijeka obično su dugački 260 cm, široki 26 cm, a visoki 16 cm. Čelični pragovi rabe se u zemljama s razvijenom proizvodnjom čelika, npr. u Njemačkoj. Nakon II. svjetskog rata sve se više upotrebljavaju armiranobetonski pragovi. Od 1955. počeli su se u Francuskoj postavljati uzdužni pragovi, zapravo dva kontinuirana nosača od prednapregnutog betona koji teku ispod tračnica.
