prava djeteta, podvrsta ljudskih prava kojima je smisao priznavanje posebnih potreba djece radi njihove zaštite tijekom odrastanja i sazrijevanja. Tim je pravima svojstveno da su njihovi ovlaštenici jedino djeca, da im pripadaju bez diskriminacije i ograničenja do 18. godine života te da pokrivaju sva područja životnih odnosa djeteta. Prava djeteta štite se u svim pravnim granama (kazneno, nasljedno, radno i dr.). Na oblikovanje prava djeteta najsnažnije je utjecala Konvencija UN-a o pravima djeteta (1989), koju su ratificirale sve svjetske države osim SAD-a. Osnovna su polazišta u primjeni prava djeteta: jednakost sve djece, dobrobit djeteta, poštovanje roditelja kao osoba najpozvanijih za odgoj i razvoj djeteta te obvezivanje država na poduzimanje svih zakonskih, upravnih i drugih mjera za provedbu zaštite prava djeteta.
Prava djeteta nedjeljiva su i međusobno komplementarna, jer se tek njihovom cjelovitošću jamči pravilan razvoj i odrastanje djeteta. Postoje različite teorijske kategorizacije prava djece, primjerice izvorna prava (npr. pravo na život i zdravlje, obrazovanje), participacijska, zaštitna i razvojna prava (npr. pravo na slobodno kulturno i umjetničko izražavanje), građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava (npr. pravo na životni standard), itd. Nedjeljivost prava vidljiva je i kroz činjenicu što jedno pravo ima različite elemente: npr. pravo na slobodu izražavanja ima, iako klasično građansko pravo, elemente prava na razvoj, prava na život, prava na zdravlje, prava na privatnost i dr.
Konvencija o pravima djeteta nema strukturirani katalog prava, što predstavlja donekle izvor kritike za ovaj dokument. No, unutar nje može se iščitati nekoliko skupina prava. Osobna prava: pravo na život, pravo na saznanje vlastita podrijetla, pravo na prijavu rođenja, osobno ime i stjecanje državljanstva, pravo na očuvanje osobnosti, pravo na obiteljske odnose, pravo na život uz roditelje, pravo na privatnost, pravo na zaštitu od nasilja i pravo na zaštitu od protupravnog odvođenja i nevraćanja. Društvena prava: pravo na izražavanje vlastita mišljenja, pravo na slobodu informacija, pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, pravo na slobodno udruživanje i mirno okupljanje. Ta se prava priznaju djeci radi njihova aktivnoga sudjelovanja u društvenim zbivanjima te radi njihova samoodređenja. Obrazovna prava: pravo na pristup obavijestima iz sredstava javnoga priopćivanja, pravo na progresivno stjecanje znanja, pravo na osnovno i besplatno osnovno školovanje, pravo na poštovanje dostojanstva djeteta u provođenju školske stege. Zdravstvena prava odnose se na zdravu djecu i na djecu ometenu u razvoju. To su: pravo na zdravlje s najvišim standardima zdravlja, s olakšicama u liječenju i rehabilitaciji, zaštita od uporabe droge i psihotropnih tvari, zaštita od iskorištavanja djece u proizvodnji droge i trgovini drogom. Posebno su istaknuta prava djece s posebnim potrebama: pravo na posebno obrazovanje, rekreaciju, vježbanje, rehabilitaciju, pravo na socijalnu integraciju i individualni razvoj, pravo na preventivnu zdravstvenu skrb te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman. Socijalna prava odnose se na povlastice iz socijalne sigurnosti i socijalnog osiguranja. Ekonomska prava: pravo zaštite djeteta od iskorištavanja, pravo na životni standard. U okviru kulturnih prava djetetu se jamči pravo na pripadnost etničkoj, vjerskoj ili jezičnoj manjini, njegovanje vlastite kulture, ispovijedanje vlastite vjere i uporabu vlastita jezika, pravo na odmor i slobodno vrijeme, igru i rekreaciju te slobodno kulturno i umjetničko izražavanje. Pravosudnozaštitna prava: pravo djeteta na zaštitu od spolnog iskorištavanja i zloporabe, pravo na zaštitu od odvođenja, prodaje djeteta ili trgovine djetetom, zaštita od svih oblika iskorištavanja, pravo djeteta na sjedinjenje s obitelji i obavijest o odvojenome roditelju, pravo na posebnu zaštitu i pomoć države u slučaju privremene ili trajne odvojenosti djeteta od obiteljske sredine, pravo na povremenu kontrolu nadzora izrečenoga za zaštitu djeteta, pravo na međudržavno posvojenje. Postoje i odredbe kojima se stvara sustav zaštite djece u ratu i zabrane novačenja djece, pravo na rehabilitaciju djeteta žrtve rata, posebna prava djece u kaznenome postupku (npr. zabrana izricanja smrtne kazne ili izricanja kazne doživotnoga zatvora i sl.).
Nakon Konvencije o pravima djeteta slijedila su tri dodatna protokola (o dječjoj prostituciji, pornografiji i trgovini, o novačenju djece, te o dječjim pritužbama), a međunarodni ugovori nastali nakon njezina donošenja (uglavnom regionalni) slijede njezine standarde. Stanje prava djece u svim državama strankama nadzire Odbor za prava djeteta kojem države podnose redovita izvješća, te koji daje preporuke i tumačenje pojedinih odredbi Konvencije putem tzv. općih komentara.
Mnoga od prava sadržanih u Konvenciji zaštićena su i posebnim odredbama hrvatskoga obiteljskoga prava, koje uređuje odgovornosti, dužnosti i prava roditelja kako bi djeca mogla ostvarivati svoja zakonom zaštićena prava. U slučaju povrjede prava djeteta nadležna tijela izriču mjere za zaštitu njegove dobrobiti te osobnih i imovinskih interesa. U RH o zaštiti prava djeteta brine se i pravobranitelj za djecu kao posebno, neovisno tijelo ustanovljeno upravo radi promicanja i zaštite prava djeteta, a sva državna tijela i sudovi zakonom su obvezani surađivati u otkrivanju kršenja tih prava.
