STRUKE:

Babić, Emil

Babić, Emil, hrvatski fizičar (Hvar, 15. V. 1942). Diplomirao (1966) i doktorirao (1974) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na kojem je zaposlen od 1972., redoviti profesor od 1986., profesor emeritus od 2013. Svojim istraživanjima u fizici čvrstoga stanja značajno pridonio razumijevanju transportnih, supravodljivih i magnetskih svojstava razrijeđenih slitina (učinak Kondo, fononski otpor itd.), amorfnih kovina (kvantni popravci vodljivosti, objašnjenje pozitivnoga Hallova efekta, itd.), amorfnih feromagneta (magnetski prinos otpornosti, utjecaj nereda na magnetski fazni prijelaz) te sudjelovao u modeliranju procesa magnetiziranja amorfnih feromagneta. Među prvima uočio utjecaj nehomogenosti na svojstva visokotemperaturnih supravodiča (uveo koncepte raspodjele kritičnih struja i perkolacijskih ograničenja) i predložio poboljšanje elektromagnetskih svojstava visokotemperaturnih supravodiča uvođenjem nanoskopskih defekata. Dobitnik Nagrade za znanstvenoistraživački rad »Ruđer Bošković« (1974).

Babić, Emil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5005>.