Babić, Ivo

Babić, Ivo, hrvatski veterinarski parazitolog (Varaždin, 29. VIII. 1900Zagreb, 24. X. 1977). Diplomirao (1924) i doktorirao (1925) na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1938. redoviti profesor parazitologije. Redoviti član JAZU od 1950. Urednik Veterinarskog arhiva od 1934. do 1942., ministar prosvjete NR Hrvatske od 1946. do 1951., osnivač Društva parazitologa Jugoslavije. Utvrdio nametničku faunu domaćih i divljih (ptice, ribe) životinja. Najvažnija su mu djela Spontani tumori peradi (1931) i Griješke u umijeću prigodom zaštitnog i ljekovitog cijepljenja domaćih životinja (1938). Pokretač i prvi autor klasičnog djela Udžbenik veterinarske parasitologije (helmintologije i arahnoentomologije) (1946–53) te triju kapitalnih djela: Pregled razvoja jugoslovenske medicinske (humane i veterinarske) parasitologije do 1960. godine i njeni dalji osnovni zadaci (1965), te za razdoblja 1961–65 (1970) i 1966–70 (1972–74). Osim toga koautor je Terminologije veterinarske i humano-medicinske parasitologije (1960), te priručnika: Nametnici i nametničke bolesti svinja (1943) i Nametnici i nametničke bolesti peradi (1956). Dobitnik republičke Nagrade za životno djelo (1967), Nagrade AVNOJ-a (1974) i mnogobrojnih drugih priznanja.

Babić, Ivo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5010>.