Pribojević, Vinko

Pribojević, Vinko (latinizirano Vincentius Pribevo, Priboevo, Priboevius), hrvatski humanist, povjesničar i teolog (Hvar, sredina XV. st.?, nakon 1532). Podrijetlom hvarski pučanin. Osnovne humanističke nauke izučio je u dominikanskom samostanu u Hvaru, a potom je i sam stupio u dominikanski red. Daljnje školovanje nastavio je u Italiji i Poljskoj, gdje je proveo tri godine i stekao naslov doktora teologije. God. 1525., za svojega boravka na Hvaru, u dominikanskom samostanu sv. Marka održao je govor O podrijetlu i događajima Slavena (De origine successibusque Slavorum), koji je tiskan u Veneciji 1532. U prvome njegovu dijelu govori o podrijetlu i slavnoj prošlosti Slavena, čija je pradomovina bio Ilirik (prema legendi o Čehu, Lehu i Rusu), te pritom među Slavene ubraja makedonske vladare, neke rimske careve, egipatske dijadohe i ilirske vladare. Sebe naziva Dalmatincem, Ilirom i Slavenom. U drugome dijelu piše o geografskim obilježjima i povijesti Dalmacije, a u trećem slavi povijest rodnoga Hvara. Iako De origine successibusque Slavorum obiluje nepouzdanim i pogrješnim podatcima, Pribojević se predstavio kao dobar poznavatelj starih pisaca, a posebno je značajno to što je, ugledajući se u poljske uzore, izložio sveslavensku ideju. Njegovo su djelo hvalili mnogi suvremenici, među kojima i T. Niger, čija je pohvalna pjesma Pribojeviću objavljena na početku prvog izdanja njegova djela.

Pribojević, Vinko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50299>.