Prica, Maksimilijan (pseudonim Pleševečki), hrvatski pravnik i političar (Korenica, 1823 – Zagreb, 15. III. 1873). Nakon studija prava u Zagrebu bio je bilježnik u Karlovcu, gdje je pristao uz ideje hrvatskoga narodnog preporoda. God. 1848. bio je tajnik bana J. Jelačića te je sudjelovao u radu Slavenskoga kongresa u Pragu. Iste je godine sudjelovao u radu Hrvatskoga sabora, pristajući uz politiku austroslavizma. Surađivao je u Agramer Zeitungu i Slavenskom jugu, te je bio jedan od osnivača Društva slavenske lige na slavenskom jugu. Nakon sloma revolucije 1849. otvorio je odvjetnički ured u Zagrebu. God. 1861. ponovno se uključio u politički život kao zastupnik Narodne stranke u Hrvatskom saboru pristajući uz zamisao o državnopravnom savezu s Ugarskom ako bi ona priznala samostalnost i stvarni teritorijalni opseg Trojedne Kraljevine. Svoju je zamisao obrazložio u spisu Program o ponovnom sjedinjenju Hrvatske i Slavonije s Ugarskom (Programm über den Wiederanschluss Kroatiens und Slavoniens an Ungarn, 1861), koji je poznat i kao Pricina izjava. Od 1862. bio je sudac Stola sedmorice. Pošto je zbog njegove predstavke Hrvatskomu saboru, kojom je prihvatio mogućnost postojanja zajedničkih poslova s Austrijom, došlo do rascjepa unutar Narodne stranke, pristupio je novoosnovanoj Samostalnoj narodnoj stranci (1863). God. 1864. napisao je zajedno s N. Krestićem brošuru Uvjetno ili bezuvjetno?, u kojoj je osudio odluke Hrvatskoga sabora iz 1861. zbog nijekanja jedinstva Monarhije te se zauzimao za prihvaćanje Listopadske diplome (1860) i Veljačkoga patenta (1861) uz osiguranje obećane autonomije Trojedne Kraljevine. God. 1866. bio je član izaslanstva za pregovore s Ugarskom o ujedinjenju. God. 1871. pristao je uz unioniste te je do smrti bio predstojnik Odjela za pravosuđe Banske vlade. God. 1872. bio je član izaslanstva za reviziju Nagodbe, ali se zauzimao za njezine minimalne promjene.
