Prica, Ognjen (pseudonim Dragutin Kovačić), hrvatski političar i publicist (Ilidža, BiH, 27. XI. 1899 – Zagreb, 9. VII. 1941). Kao član Socijaldemokratske stranke BiH zauzimao se za stvaranje jedinstvenoga jugoslavenskog radničkoga pokreta i ujedinjenje svih socijaldemokratskih stranaka. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali je 1921. bio protjeran zbog političke djelatnosti te je u Beču, gdje je i diplomirao, radio u uredu Balkanske komunističke federacije i surađivao u listu Balkanska federacija. God. 1924–28. predavao je matematiku i fiziku na sarajevskoj gimnaziji, bio član Pokrajinskoga komiteta KP BiH te suradnik časopisa Radnički pokret. Otpušten kao politički nepodoban, u Zagrebu je 1928–29. uređivao Borbu. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature (1929) bio je uhićen, a 1930. osuđen na sedam godina zatvora u Srijemskoj Mitrovici i Lepoglavi. God. 1936. interniran je u Korenicu, a potom je dobio pravo nastanjenja u Zagrebu, gdje je postao član Agitpropa CK KPJ. Zajedno s B. Adžijom pokrenuo je 1937. časopis Znanost i život. Ujedno je surađivao u časopisima Kultura, Izraz, Književni savremenik, Naše novine. Zbog polemike s Krležom bio je jedan od glavnih sudionika sukoba na književnoj ljevici. God. 1941. uhitile su ga i potom strijeljale vlasti NDH (zajedno s B. Adžijom i O. Keršovanijem te s još sedam istaknutih intelektualaca, u prvoj skupini talaca koja je strijeljana u znak odmazde za ubojstvo policijskog agenta). Djela: Rječnik stranih riječi (1938), Barbarstvo Krležinog »Antibarbarusa« (1940).