Prigov [pr’i'gəf], Dmitrij Aleksandrovič, ruski pjesnik i konceptualni umjetnik (Moskva, 5. XI. 1940 – Moskva, 16. VII. 2007). Završio likovnu akademiju u Moskvi. Od 1960-ih objavljivao pjesme ilegalno i u inozemstvu. U pjesmama skupljenima u Sabranim pjesmama (Sobrannye stihov, I–II, 1996–97) simboli sovjetske ideologije i toposi ideološke retorike stilski su ironizirani, ispražnjeni od sadržaja, svedeni na prazne koncepte (Pjesnici konceptualisti – Poêty-konceptualisty, 2002). Prigovljev je pjesnički izraz često parodijska sinestezija velegradskoga žargona, reklamne i plakatne retorike, koji, isprepleten s reminiscencijama iz djelâ ruskih klasika (A. S. Puškin, F. I. Tjutčev, V. V. Majakovski) te citatnošću spisateljskih manira (A. A. Ahmatova, O. E. Mandeljštam, V. Hljebnikov), funkcionira kao kritika ideološko-kulturne sredine sovjetskoga i poslijesovjetskoga društva (Vlastita forsiranja tuđih rima – Sobstvennye perepravy na čužie rifmy, 1996; »Evgenij Onegin« Puškina, 1998). Autorsku masku temelji na antitezi »velikoga ruskog Pjesnika« i »maloga ruskog čovjeka« (pjesma Kulikovo), oblikujući kronotop kaosa u kojem se pojedinac ostvaruje kao apsurdno biće.
