prijeglas (njem. Umlaut), naziv za proces kao i rezultat regresivne asimilacije vokala naglašenoga sloga pod utjecajem vokala susljednoga (nenaglašenoga) sloga. Primarnim prijeglasom (i-prijeglasom), zabilježenim u gotovo svim germ. dijalektima, označava se promjena starovisokonjem. kratkoga a u e pod utjecajem glasova i, ī ili j iz susljednoga sloga (starovisokonjem. gast > gesti »gost, gosti«). Sekundarnim prijeglasom naziva se usporedna promjena u kasnijem razvitku njem. jezika, koja se u suvremenome njem. standardu odražava u sljedećim alternacijama: a – ä (Gast – Gäste: »gost – gosti«), u – ü (Buch – Bücher: »knjiga – knjige«), o – ö (Vogel – Vögel: »ptica – ptice«) te au – äu (Haus – Häuser: »kuća – kuće«). U širem smislu prijeglasom se označavaju i druge asimilacijske promjene samoglasnika (npr. u staronordijskom). U hrvatskom se prijeglasom kadšto naziva različit izbor vokala u dočetku riječi ovisno o posljednjem glasu osnove, npr. u instrumentalu -om iza nepalatalnog suglasnika (krovom, radom), a -em ako osnova završava na palatalni suglasnik (kraljem, košem, krajem).
