STRUKE:

prirodne znanosti

prirodne znanosti, akademske discipline koje obrađuju ukupnost organiziranog i sustavnoga znanja zasnovanoga na iskustvu (opažanje, eksperimentiranje) te na racionalnom uvidu u području prirodne zbilje (prirodne pojave i procesi). Pritom se spoznaje prirodnih znanosti razlikuju od uobičajene osjetilne spoznaje i od nadosjetilnih i nadracionalnih uvida. Prema predmetu, metodi i svrsi prirodne znanosti razlikuju se od društvenih i humanističkih znanosti. U skladu s tim, ne jedinim i ne najprikladnijim kriterijem razdiobe znanosti, u prirodne se znanosti ubrajaju temeljne znanosti o prirodi živoga i neživoga tvarnoga svijeta kao što su fizika, geoznanosti, kemija i biologija, koje se granaju na discipline, koje se preklapaju s disciplinama drugih prirodnih, ali i društvenih znanosti, čineći nove znanstvene grane. U prirodne se znanosti ubraja i matematika premda, prema kriteriju predmetnosti, ona ne spada u realne prirodne znanosti nego u formalne znanosti bez obzira na to što se njezini rezultati primjenjuju i u prirodnim i u društvenim znanostima. Neke od prirodnih znanosti gotovo su nezamislive bez matematike (egzaktne znanosti, → egzaktan), dok su druge o njoj manje ovisne. Razlikuju se osnovne (fundamentalne) i primijenjene prirodne znanosti. Primijenjene, kao npr. medicina i tehnika, koriste rezultate osnovnih znanosti.

Prirodne znanosti nastale su i razvijale se u sklopu filozofije, tako da se za njih dugo zadržao naziv prirodna filozofija (philosophia naturalis). Od sred. XIX. st. sve se češće upotrebljavao naziv znanstvenik umjesto filozof prirode. Znanje o prirodi u starih je naroda i kultura bilo pomiješano s mitskim i religijskim odredbama, a služilo je isključivo za praktične potrebe (npr. kalendar). U starih se Grka prirodne znanosti oslobađaju neznanstvenih predodžbi i utemeljuju se na empirijskom i racionalnom istraživanju prirode, što je postala intelektualna osnova zapadnoeuropske znanosti. Grčka prirodna znanost bila je isključivo teorijska. U novovjekovnim prirodnim znanostima pojavljuje se još jedna odrednica: njihova pragmatičnost i povezanost s tehnikom i s gospodarstvom. Prirodna je znanost usmjerena na ovladavanje prirodom (→ bacon, francis). Paradigma znanstvenosti postaje mehanika, u kojoj se ujedinjuju eksperiment i matematičke metode (→ galilei, galileo). Ona je osnova tzv. mehanicističkoga svjetonazora. Utemeljena na strogim kauzalnim zakonima, ona omogućuje predviđanje, što se najčešće smatralo osnovnim ciljem prirodnih znanosti. Predvidljivost događanja u prirodi postala je osnovom tzv. znanstvenog determinizma (→ laplace, pierre simon de), koji je bio prihvatljiv u tzv. klasičnoj znanosti, ali ne i u kvantnoj fizici koja proučava pojave mikrosvijeta, u kojem ne vrijede strogi kauzalni zakoni kao u makrosvijetu. Tu se prirodna znanost na određeni način približuju društvenim znanostima, što se očituje i u sličnosti metode (statistička metoda). Smatra se da su prirodne znanosti objektivne i vrijednosno neutralne s obzirom na predmet istraživanja, što ih čini drugačijima od društvenih znanosti, kojih zakoni nisu univerzalni kao zakoni prirodnih znanosti.

prirodne znanosti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50446>.