struka(e):

psihopatologija (psiho- + patologija), znanost koja se bavi proučavanjem, klasifikacijom i opisivanjem psihičkih poremećaja i njihovih simptoma. Opća psihopatologija opisuje simptome psihičkih poremećaja, dok specijalna psihopatologija definira pojedine duševne bolesti. Psihopatologija definira duševno zdravlje, tj. razliku između normalnog i abnormalnoga funkcioniranja, pri čem normalno funkcioniranje nije strogo određeno, već uključuje niz varijacija između još zdravoga i već bolesnoga. Psihopatologija obuhvaća različite teorijske koncepte koji objašnjavaju pojavu psihopatoloških poremećaja (npr. psihodinamska, kognitivna i egzistencijalna teorija) te deskriptivni koncept koji se zasniva na podrobnim opisima i kategorizaciji psihičkih poremećaja.

Poremećaji osnovnih psihičkih funkcija koji obilježavaju duševne bolesti jesu: poremećaji svijesti – kvantitativni (→ somnolencija; sopor; koma) i kvalitativni (konfuzno-oneroidno stanje, delirantno pomućenje svijesti, sumračno stanje, mjesečarstvo, fuga, amencija, hipnoza); poremećaji orijentacije – u prostoru, u vremenu, prema vlastitoj osobnosti; poremećaji opažanja ili čulne obmane – iluzije, halucinacije i pseudohalucinacije (→ halucinacije), agnozija; poremećaji pažnje – oslabljena postojanost pažnje (tenacitet), oslabljena sposobnost premještanja pažnje (vigilitet), nedostatak koncentracije; poremećaji pamćenja – prolazna zaboravnost, amnezija, pojačana sposobnost pamćenja (hipermnezija), iskrivljeno sjećanje (pseudomnezija), déjà-vu; poremećaji mišljenja – formalni (ubrzani misaoni tijek, disocijacija misli, usporeno ili kočeno mišljenje, opširno mišljenje, verbigeracija, neologizmi, inkoherentno ili rastrgano mišljenje) i sadržajni (sumanute, paranoidne, religiozne ili prisilne ideje, ideje odnosa, ljubomore, veličine ili krivice, umetnute misli i dr.); poremećaji osjećaja ili afektivni poremećaji – kvantitativni (manija, depresija, apatija, emocionalna labilnost, patološka razdražljivost) i kvalitativni (afektivna krutost, smetnje općega raspoloženja ili paratimija, grimase ili paramimija); poremećaji nagona – vitalnih (nagoni za samoodržanjem i održanjem vrste) i socijalnih (nagoni koji se očituju u potrebi za razvojem i jačanjem ličnosti te za stvaranjem zajednice i življenjem prema njezinim zajedničkim načelima); poremećaji volje – konstitucionalne i psihotične smetnje (npr. bolesno psihomotorično uzbuđenje, bolesno oslabljena psihomotorika, katatona stanja); poremećaji doživljavanja vlastite ličnosti – očituju se u depersonalizaciji, derealizaciji, fenomenu čitanja ili nametanja misli, autizmu, pa osoba postaje neaktivna i suzdržana (u depresiji) ili pretjerano aktivna i netolerantna (u maniji).

Citiranje:

psihopatologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/psihopatologija>.