Pucić (Pozza), dubrovačka plemićka obitelj. Izvorno im je prezime Poča, a u vrelima prevladava talijanizirano Pozza (Poça, Poçça, Poza), latinizirano Putei (Puteo), uz uporabu govornih prihvaćenih oblika Pucić (Počić), pseudonima Bunarić (Medo Pucić), nadimaka Škatić i Soltan (Soltanović), te dvostrukih prezimena zbog ženidbenih veza s obiteljima Bundić i Sorkočević (Pozza-Sorgo u XVIII. st., Bonda u XIX. st.). Prema dubrovačkim kroničarima podrijetlom su iz Kotora. U drugoj polovici XIII. st. zabilježeni su i pod prezimenom Čiponić (talijanizirano Cipagna); 1253. pod tim se prezimenom spominje Pasko, član Velikoga vijeća, prilikom potpisivanja saveza između Dubrovnika i bugarskog cara Mihaela I. Asena. Sve do XVII. st. pripadali su srednje utjecajnomu sloju dubrovačke vlastele. Najjači ogranak Pucića potjecao je od Mata Damjanova (oko 1570–1616), koji se nakon Velike zavjere početkom XVII. st. priklonio pobjedničkoj, urotničkoj, salamankeškoj struji. Ta je kuća osobito ojačala u XVIII. st., kada je zajedno s kućom jednog ogranka Sorkočevića (tzv. Golostrašni) uzurpirala vlast i prouzročila veliki sukob među vladajućim salamankezima. Iz obitelji Pucić poteklo je više istaknutih osoba. U XV. i XVI. st. djelovali su franjevci Petar Gaudencijev, Agustin Ruskov, Bernard Ruskov i Silvestar Ivanov te pjesnik Karlo. U istom razdoblju istaknuli su se pisac i erudit dominikanac Frane Dominikov (oko 1464–1532) te vrsni govornik Junije Vickov (oko 1516–76), prevoditelj pobožnih djela. U XVII. st. istaknuli su se kanonik Miha Antunov (oko 1615–54) te književnik Vice Pucić Soltanović, a u XVIII–XIX. st. latinist i član Akademije ispraznih Lucijan Matov (1678–1752), fizičar Nikola Lucijanov Pozza-Sorgo (1772–1855), pjesnik Niko Lujo, političar Niko te književnik i publicist Medo.
