struka(e): |
ilustracija
KATAR, položajna karta
ilustracija
KATAR, grb
ilustracija
KATAR, zastava
ilustracija
KATAR, Doha
ilustracija
KATAR, rafinerija

Katar (Qaṭar, Dawlat Qaṭar), država u istočnom dijelu Arapskoga poluotoka, na obali Perzijskoga zaljeva. Na jugu graniči sa Saudijskom Arabijom (duljina granice 60 km); obuhvaća 11 607 km².

Prirodna obilježja

Katar leži na istoimenome, pretežno pustinjskom poluotoku; dug je oko 160 km, širok do 90 km, a visok 103 m (Qurayn Abu al-Bawl). Duljina obale iznosi 563 km. Uz obalu su mnogobrojni otoci, od kojih je najznačajniji Hulul. Klima je pustinjska, ljeti vlažna. Srednja je zimska (siječanj) temperatura 16,7 °C, srednja ljetna (srpanj) 36,7 °C; količina oborina iznosi oko 60 mm godišnje.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2010. u Kataru živi 1 699 435 st., a prema procjeni za 2014. god. 2 116 400 st. (muškarci 74,3%). Gustoća naseljenosti iznosi 146,9 st./km² (2010). Najgušće je naseljena istočna obala poluotoka (općina Doha, 3394 st./km², 2010), a najrjeđe sjeverni (Al Shamal, 9 st./km²) i južni (Al Wakra, 56 st./km²) kraj poluotoka. Stanovnici su Arapi (40%), Indijci (10%), Pakistanci (18%), Iranci (10%), Nepalci, Filipinci i dr. Po vjeri su uglavnom muslimani (83%, pretežito suniti; islam je službena religija). Prema popisu stanovništva 1970. god. u Kataru su živjela 111 133 st., 1986. god. 369 079 st., 1997. god. 522 023 st., a 2004. god. 744 029 st. U posljednjem međupopisnom razdoblju (2004–10) broj stanovnika porastao je za čak 128% (18,3% prosječno godišnje), pa se Katar ubraja u zemlje s najvećim porastom broja stanovnika. To je rezultat prvenstveno velikog useljavanja radne snage, uglavnom muške, a u manjoj mjeri i prirodnog priraštaja stanovništva (10,8‰ ili 1,1%, 2011). U posljednjih nekoliko godina porast se usporio (6,1% prosječno godišnje 2010–14). Natalitet je za azijske prilike nizak (11,9‰, 2011), a osobito mortalitet (1,1‰, najniži na svijetu); smrtnost dojenčadi iznosi 7,4‰. U dobi je do 14 godina 14,9% stanovništva, od 15 do 64 godina čak 84,0%, a u dobi iznad 65 godina samo 1,1% (2012). Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 76,3 godine, a za žene 80,2 godine (2013). Ekonomski su aktivna 1 341 193 stanovnika (2012; od toga 82 813 ili 12,5% državljani su Katara, a ostalo stranci). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 1,3% aktivnih stanovnika, u rudarstvu (nafta, plin) 6,4%, industriji 7,9%, građevinarstvu 39,2%, a u uslužnim djelatnostima 45,2% (2011). Sveučilište je u Dohi; službeni je jezik arapski, a vrlo je raširen i engleski. Nepismeno je 3,6% stanovništva starijeg od 15 godina (2011). Glavni je grad Doha (Ad-Dawhah ili Al Dawḥa; 521 283 st., 2010), Ostali su gradovi (2010): Ar-Rayyan (392 428 st.), Al-Dhakhirah (128 574 st.), Al-Khawr (80 220 st.), Al-Wakrah (79 457 st.); u gradovima živi 95,8% stanovništva (2010).

Gospodarstvo

Ubrzani ekonomski razvoj u drugoj polovici XX. stoljeća bio je zasnovan na bogatim nalazištima prirodnoga plina i nafte. Početkom 2000-ih proizvodnja tih energenata stvara više od 30% BDP-a, te daje većinu izvoznih prihoda. Katar posjeduje 13% svjetskih ležišta prirodnoga plina (2016), po čemu je na trećem mjestu u svijetu, iza Irana (18%) i Rusije (17,3%); četvrti je u svjetskoj proizvodnji plina (udjel od 5,1%), iza SAD-a (21,1%), Rusije (16,3%) i Irana (5,7%). U ukupnoj svjetskoj proizvodnji nafte sudjeluje s 2,1% (1,8 milijuna barela dnevno), dok se procjenjuje da su katarska naftna ležišta 1,5% svjetskih (2016). Početkom 2000-ih ima gotovo punu zaposlenost, uz više tisuća stranih radnika (2016. stopa nezaposlenosti je 0,7%). Godine 2016. ostvaren je BDP u vrijednosti od 152,4 milijarde USD; BDP po stanovniku iznosio je oko 59 300 USD. U sastavu BDP-a najveći je udjel industrijskoga (51,1%) i uslužnoga (48,8%) sektora, dok je udjel poljoprivrede neznatan (0,1%). Vrijednost izvoza 2016. bila je 57,2 milijarde USD, a uvoza 31,9 milijarda USD. Većinu izvoza čine energenti, a uvozi se hrana, industrijska oprema, vozila, roba široke potrošnje i dr. Glavni vanjskotrgovinski partneri su SAD, Japan, Kina, Indija, Južna Koreja, Njemačka i Ujedinjeni Arapski Emirati. Veličina javnoga duga je 55,4% BDP-a (2016).

Promet

Duljina cesta iznosi 9830 km (2010). Glavna luka Doha; Mesaieed je trgovačka i industrijska, a Ras Laffan industrijska luka. Međunarodna zračna luka nalazi se kraj Dohe.

Novac

Novčana je jedinica katarski rial (riyal, QR; QAR); 1 katarski rial = 100 dirhama.

Povijest

Prvi tragovi ljudske prisutnosti na području današnjega Katara mogu se pratiti od kamenoga doba. Katar je bio poznat Rimljanima već u I. st. Od III. st. približno do 634. današnje je područje Katara bilo u sastavu novoperzijske države dinastije Sasanida, kada ga je osvojio prvi kalif Abu Bakr. U sastavu arapske države Katar je bio do X. st., kada je, nakon slabljenja abasidskoga kalifata, potpao pod vlast države Karmata. U njezinu je sastavu bio i u XI. st. Od XII. st. na području Katara živjela su neovisna arapska plemena, koja su tek od polovice XVI. st. nominalno priznavala vlast Osmanskoga Carstva; u XVIII. st. bio je pod vlašću osmanskoga sultana. Od 1783. Katar je plaćao tribut bahreinskim vladarima, čiju su vlast u Kataru 1868., uz pomoć Britanaca, srušili novi vladari iz dinastije al-Thani. Njihova vlast na području cijeloga Katara bila je kratkotrajna jer je Osmansko Carstvo već 1871. okupiralo Katar i držalo ga sve do I. svjetskog rata; Britanci su ga 1882. djelomice preoteli, a za I. svjetskog rata u cijelosti osvojili. Dana 3. XI. 1916. postao je protektorat Velike Britanije. Godine 1940. u Kataru je otkrivena nafta. Nakon II. svjetskog rata Katar je ostao protektorat Velike Britanije (pod dinastijom al-Thani /al-Ṯānī/) do 1. IX. 1971. Neovisnost je ostvario 3. IX. 1971; sporna je ostala kopnena granica sa Saudijskom Arabijom i morska granica s Bahreinom (sporan je bio otok Hawar i dr.). Od veljače 1972. na vlasti je bio šeik Khalifa bin Hamad al-Thani (alīfa bin Ḥamād al-Ṯānī). Početkom 1980-ih politički je surađivao sa Saudijskom Arabijom te sudjelovao u sigurnosnom i gospodarskom povezivanju (1981) arapskih zemalja Arapsko-perzijskoga zaljeva (Arab Gulf Cooperation Council – AGCC). Nakon oružanih incidenata u području spornih otoka, polovicom 1980-ih pogoršao je odnose s Bahreinom. Godine 1991. Katar je bio uporište snaga SAD-a i njihovih saveznika u ratu protiv Iraka; u 1990-ima potpisao je obrambene sporazume sa SAD-om. Godine 1992. imao je oružane incidente na spornoj granici prema Saudijskoj Arabiji. Od 1995. na vlasti je bio šeik Hamad bin Khalifa al-Thani (Ḥamād bin al-Ṯānī); u lipnju 2013. abdicirao je u korist sina Tamima (šeik Tamim bin Hamad al-Thani). Godine 2001. sporazumno je određena kopnena granica sa Saudijskom Arabijom, a međunarodnom arbitražom morska granica s Bahreinom (kojemu je potvrđen suverenitet nad Hawarom). Od početka 2000-ih Katar je među vodećim strateškim uporištima SAD-a u regiji Arapsko-perzijskoga zaljeva. Od sredine 2017. pogoršali su se odnosi sa Saudijskom Arabijom koja Katar optužuje za vođenje protusaudijske politike kroz suradnju s Iranom i Turskom, pomaganje Muslimanskog bratstva (nesklonoga saudijskom dvoru), financiranje protusaudijskih naoružanih skupina na ratištu u Siriji i dr. (saudijskim sankcijama protiv Katara priključili su se Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat).

Politički sustav

Prema Ustavu od 9. VI. 2005., Katar je nasljedna monarhija s apsolutnom vlašću emira. Šef je države monarh (emir) u kojem leži sva vlast u državi. On imenuje, uglavnom iz obiteljskoga kruga, sve državne organe. Emiru u obavljanju izvršne vlasti pomaže vlada čijeg predsjednika i članove sam imenuje. Zakonodavna vlast također pripada emiru, a u njezinu obavljanju pomaže mu Savjetodavno vijeće (Majlis al-Shura) sa 35 članova koje postavlja emir. Ustav nalaže da broj članova Savjetodavna vijeća bude povećan na 45 od čega bi emir postavljao 15, a 30 bi izravno birali građani. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života (iako samo formalno jer se izbori ne provode). Sudbenu vlast obavlja Apelacijski sud čije suce postavlja emir na prijedlog Sudskog vijeća za mandat od 3 godine uz mogućnost obnove mandata. Država je administrativno podijeljena na 7 općina. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 3. rujna (1971).

Citiranje:

Katar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/30836>.