Quinet [kinɛ'], Edgar, francuski povjesničar i književnik (Bourg-en-Bresse, 17. II. 1803 – Versailles, 27. III. 1875). Isprva privučen njemačkom filozofijom, na francuski je preveo Ideje za filozofiju povijesti čovječanstva J. G. Herdera (1827–28), potom postao antigermanski orijentiran. Profesor na Collège de France 1842–46., napadao je katolicizam, uzdizao Francusku revoluciju te zagovarao nacionalizam i republikanizam. Zastupnik u Zakonodavnoj skupštini 1848., nakon državnog udara Napoleona III. 1851. prognan iz Francuske. U emigraciji (Belgija, Švicarska) do sloma Drugoga carstva; 1871. ponovno bio biran u parlament. Sintezu svojih liberalnih pogleda iznio je u djelima Stvaranje (La Création, 1870) i Novi duh (L’Esprit nouveau, 1874). Svoje je političke ideje pjesnički uobličio i u nizu poema: Vječni Žid (Ahasvérus, 1833), Napoleon (Napoléon, 1836), Prometej (Prométhée, 1838), Duh religija (Du Génie des religions, 1842), Čarobnjak Merlin (Merlin l’Enchanteur, 1860). Posmrtno su objavljena njegova Pisma iz egzila (Lettres d’exil, I–IV, 1868–84) i korespondencija s J. Micheletom Pedeset godina prijateljstva (Cinquante ans d’amitié, 1899).
