Radauš-Ribarić, Jelka, hrvatska etnologinja i muzejska djelatnica (Maribor, Slovenija, 8. III. 1922 – Zagreb, 9. III. 2015). Diplomirala (1944) i doktorirala (1965) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je (1945–75) u Etnografskome muzeju u Zagrebu, kojega je 1965–75. bila ravnateljica. Provela je obnovu muzeja te osmislila nov postav (1972). Sustavno je istraživala hrvatsku narodnu nošnju, posebice s gledišta povijesnog razvoja, uključujući i način ženskoga češljanja. Također se bavila folklornom likovnom umjetnošću; u regionalnim okvirima istraživala je i objavljivala etnografsku baštinu Istre. Priredila je više značajnih etnografskih izložbi (Čarolija niti, 1988; Klinasto ruho, 2002., i dr.); sudjelovala pri osnivanju stalnih priredbi Vinkovačke jeseni (1966) i zagrebačke Međunarodne smotre folklora (1966). Dobitnica nagrade »Milovan Gavazzi« Hrvatskoga etnološkog društva za životno djelo 2006. Značajnija djela: Narodne nošnje Hrvatske (1975), Ženska narodna nošnja u Istri (1997) i dr.
