Rakuša, Janko, hrvatski glumac (Mihalovci kraj Ormoža, Slovenija, 15. V. 1901 – Remetinec kraj Zagreba, 10. II. 1945). Nakon glumačke izobrazbe kod R. Pregarca, glumio u Slovenskom ljudskom gledališču u Ljubljani (1919–21), sljedećih petnaestak godina nastupao u Sarajevu, Osijeku, Splitu, Skoplju, Mariboru i Beogradu, a 1934. postao stalnim članom dramskog ansambla zagrebačkoga HNK-a. Zbog antifašističkih je nazora obješen. Važnije uloge: Romeo (W. Shakespeare, Romeo i Julija), Don Mendo (P. Calderón de la Barca, Zalamejski sudac), Narcis (J. Racine, Britanik), Hermann (F. Schiller, Razbojnici), Mefisto (J. W. Goethe, Faust), St. Just (G. Büchner, Dantonova smrt), Belcredi (L. Pirandello, Henrik IV). Najveće domete ostvario je portretirajući karakterne i psihološki složene uloge u djelima H. Ibsena (Tönnessen, Stupovi društva) i dramatizacijama djela F. M. Dostojevskoga (Raskoljnikov, Zločin i kazna; Smerdjakov, Braća Karamazovi) te u djelima iz suvremenoga hrvatskog repertoara, napose M. Krleže (Puba Fabriczy, Gospoda Glembajevi; Križovec, U agoniji; Aurel, Leda). Glumio je u filmu Lisinski O. Miletića (1944).
