Rastić (Resti, Rasti, Restić), dubrovačka plemićka obitelj. Prema dubrovačkim kroničarima, podrijetlom su iz Epidaura (Cavtat), no po svoj je prilici riječ o kasnijem, naknadnom tumačenju. Postoje pretpostavke da su ogranak Gučetića (Pecorario), što bi značilo da su podrijetlom iz Huma. Najranije su zabilježeni 1190., kada se spominju Marin i Petar Resti, a zatim 1226., kada su Mlečani tražili da se po jedan muški član obitelji de Pecorario et de Rasty kao talac pošalje u Veneciju. U XIII. st. i u Ulcinju se spominje istoimena obitelj, a pretpostavlja se da je podrijetlom iz Dubrovnika. U XIV. st. članovi obitelji Rastić i Gučetić često se zajedno spominju te su vjerojatno činili isti blok iz kojega se birao neki gradski dužnosnik. Dubrovački Rastići inače nisu bili mnogobrojni, te su pripadali srednje utjecajnomu sloju dubrovačke vlastele, a 1364. prvi se put spominje jedan njihov član, Šime Slavov (oko 1305–67), na dužnosti dubrovačkoga kneza. Tijekom 1420-ih Mihoč Šimin (oko 1347 – oko 1431) bio je rizničar na bosanskom dvoru, nešto poslije istu je dužnost obnašao njegov sin Marin (oko 1390–1464), a drugi sin Luigi (oko 1400–1459/60) bio je utjecajan na dvoru srpskog despota. U XV. st. istaknuo se i ogranak s nadimkom Žužletić, kojemu su pripadali vitez kralja Sigismunda Luksemburgovca Pasko Matkov (oko 1350–1438), i pjesnik Pasko Nikolin (oko 1448–1519). U XV. st. djelovao je i Nikola Marinov (oko 1420–86), dubrovački poklisar u Carigradu. U Velikoj zavjeri početkom XVII. st. Rastići su odigrali ključnu ulogu, a posebice se istaknuo Marin Andrijin (rođen oko 1578), jedan od kolovođa zavjere, te urotnik Jakov, kojima se priklonilo više članova obitelji. U XVIII. st. istaknuo se kroničar i povjesničar Junije (Džono), a zatim pjesnik latinist Džono (1755–1814), pet puta dubrovački knez (posljednji put 1807), čijom se smrću ugasila obiteljska loza.
