Rašica, Božidar

ilustracija
RAŠICA, Božidar, zgrada u Vukovarskoj aveniji u Zagrebu, 1953.

Rašica, Božidar (Boško), hrvatski arhitekt, scenograf i slikar (Ljubljana, 28. XII. 1912Zagreb, 13. IX. 1992). Arhitekturu studirao u Rimu, Beogradu, Varšavi i Zagrebu, gdje je diplomirao 1942. Predavao u Zagrebu na Akademiji za primijenjenu umjetnost, Akademiji za kazališnu umjetnost i na Arhitektonskome fakultetu. Projektirao je veći broj stambenih (vila u Šestinama, 1932; zgrada u Vukovarskoj aveniji, 1953), poslovnih (poslovni objekt Jadran-filma, 1956), sajamskih (paviljon Njemačke na Zagrebačkome velesajmu, 1964) i školskih (škola u Mesićevoj ulici, 1953) objekata u Zagrebu te izradio urbanističko-arhitektonske planove Sarajeva (1946), Zadra (1946., 1957. i 1961) i Vrsara (1971). Izveo je adaptacije Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu (1966–68) i Splitu (1970–80) te na tvrđavi Revelin u Dubrovniku (1983). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1978). Od 1952. radio je scenografije za mnoge domaće i svjetsk pozornice (Zagreb, Dubrovnik, London, Pariz, New York itd.). Njegove scenografije pokretnim su elementima ujedinjavale pozornicu i gledalište, a ističu se: Heraklo (M. Matković, 1958), Troilo i Kresida (W. Shakespeare, 1963), Oluja (S. Šulek, 1970), Nabucco (G. Verdi, 1984). Slikarstvom se bavio još od djetinjstva u Dubrovniku, a njegovo djelovanje u avangardnoj skupini EXAT 51 obilježeno je apstrakcijom. Povratak figuraciji početkom 1970-ih pokazuje sklonost intimističkim ugođajima i snažnomu kolorizmu (Vrsar, 1970).

Rašica, Božidar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51905>.