ratni brod

ratni brod, brod koji je u sastavu ratne mornarice, pod vojnim zapovjedništvom i s posadom podvrgnutom vojnoj stezi, vije ratnu zastavu i upisan je u upisnik ratnih brodova države kojoj pripada (flotna lista). Ratni brod privremeno u sastavu ratne mornarice (popisni brod) civilni je brod stavljen u ratu u službu vojnopomorskih snaga; trgovački brod naoružan za obranu ne smatra se ratnim brodom. Pravni položaj ratnoga broda određen je Ženevskom konvencijom o otvorenome moru (1958) i Konvencijom UN-a o pravu mora (1982); prema njima, ratni brod je dio teritorija države kojoj pripada, pa na otvorenome moru i za miroljubiva prolaza stranim teritorijalnim vodama uživa imunitet od tuđe jurisdikcije.

Taktičko-tehnička svojstva i borbena vrijednost ratnoga broda ovise o njegovoj veličini, borbenoj sposobnosti (vatrena moć oružja s pripadajućom opremom), borbenoj otpornosti (žilavost i zaštita, tj. sposobnost da se unatoč oštećenjima što dulje zadrži nepotonjivost, stabilnost, te aktivnost oružja i posade), pokretljivosti (brzina i polumjer djelovanja, polumjer kružnice okretanja) i pomorstvenosti (držanje broda na valovima, stabilnost plovidbe, održavanje stalne brzine). Ratni brodovi dijele se prema području plovidbe na morske (ratni brodovi otvorenoga mora, obalni), riječne i jezerske; prema načinu plovidbe na površinske i podvodne (podmornice i ronilice); prema držanju na vodi tijekom plovidbe na deplasmanske brodove, glisere, hidrokrilce i lebdjelice; prema vrsti pogona na nuklearne, parnoturbinske, plinskoturbinske, dizelske, dizelsko-električne brodove i brodove s kombiniranim pogonom; prema gl. naoružanju na nuklearne, raketne, topničke, raketno-topničke, protuminske brodove i minopolagače; prema veličini na male, srednje i velike; prema osnovnoj zadaći na borbene, pomoćne (za materijalno-tehničko osiguranje flote) i specijalne brodove (za hidronavigacijsku, školsku ili lučku službu).

Isprva su se ratni brodovi ponajprije razvrstavali prema broju redova vesala (rimske bireme ili trireme) ili prema broju veslača (feničke triakontere ili pentekontere), a poslije i prema jedrilju i broju topova. U XVI. st. kao ratni brodovi upotrebljavali su se trgovački jedrenjaci visokih bokova naoružani većim brojem topova (karaka, karavela, koka i nava). Prvi pretežno ratni jedrenjak bio je galijun, koji je bio preteča linijskoga broda, najvećega ratnoga jedrenjaka i nosioca pomorske moći od druge pol. XVII. st. do prve pol. XIX. st.; u tom se razdoblju ustalila klasifikacija ratnih brodova prema namjeni (bombarda, brander, brik, fregata, korveta i linijski brod). U Američkom građanskom ratu sudjelovali su prva krstarica, prvi monitor i prva podmornica. Rusi su izgradili prvi oklopni krstaš (1873) i minopolagač (1899), a Britanci prvu torpiljarku (1876), razarač (1893) i drednot (1906). U I. svjetskom ratu najjači brodovi ratnih flota postali su bojni brodovi, a tada su se prvi put u borbe uključili i britanski nosač zrakoplova, te patrolni i prateći brodovi, minolovci i torpedni čamci. U II. svjetskom ratu ratni su se brodovi počeli opremati hidroakustičnim i elektroničkim uređajima, brodskim operativnim centrima, podmornice šnorkelom i dr. Nakon II. svjetskog rata izgrađeni su prvi brodovi na nuklearni pogon (1954), krstarice su naoružane raketama (1953), a podmornice balističkim raketama (1959); okosnicom velikih ratnih flota postali su nosači zrakoplova.

U današnje doba prevladava podjela ratnih brodova prema namjeni i taktičko-tehničkim svojstvima na klase (vrste), potklase (podvrste) i tipove. Uvriježene su klase borbenih ratnih brodova: podmornica, nosač zrakoplova, nosač helikoptera, krstarica, razarač, fregata, korveta, ophodni brod, raketni čamac, torpedni čamac, topovnjača, minolovac, minopolagač i desantni brod.

ratni brod. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 27.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51951>.