struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon

ratni film, nadžanrovski naziv za sve vrste filmova kojima je osnovna tema rat, i to najčešće sam njegov tijek. Po mnogim osobinama srodan je s filmovima koji prikazuju revolucije, a razvijena je i vrsta ratnoga dokumentarnog filma snimljenoga na bojištu ili prema svjedočenjima sudionika, kao i kompiliranog od dokumentacijskoga materijala. Također, razlikuje se više podžanrova ovisno o ratnim aktivnostima i situacijama, npr. diverzantski film, film bjegova (iz logora, neprijateljskog okruženja), film o velikoj bitci ili akciji (npr. Najduži dan – The Longest Day, 1962., o desantu na Normandiju 1944), film iz ratnog ilegalnoga djelovanja i dr. Često služi u izrazito promidžbene svrhe (a najčešće se javlja uoči ili tijekom rata), ali postoji i trajni trend antimilitarističkih filmova (npr. neki filmovi D. W. Griffitha, Ch. Chaplina, G. W. Pabsta, R. Rossellinija, W. Wylera, D. Leana, J. Loseya, S. Kubricka, G. Čuhraja i dr.). Zbog aktualnosti i zanimljivosti ratni film ima dugu tradiciju, no najsnažniji poticaj razvoju dao je I. svjetski rat, kada su nastali i klasični (bitno ratni) filmovi D. W. Griffitha. U Hrvatskoj se za socijalističke Jugoslavije ratni film razvio na tematici antifašističkog otpora, a tada je često bio opterećen stereotipnim prikazom ratnih zbivanja; složeniji prikaz pružili su filmovi Kad čuješ zvona (1969) i U gori raste zelen bor (1971) A. Vrdoljaka. Domovinski rat bio je tema nekoliko igranih filmova, no više odjeka i autentičnosti u prikazu imali su dokumentarni filmovi (npr. Ivana Faktora i Biljane Čakić); šest, uglavnom televizijskih, snimatelja smrtno je stradalo obnašajući svoju dužnost (Gordan Lederer, Žarko Kaić, Živko Krstičević, Tihomir Tunuković, Nikola Stojanac, Pavo Urban).

Citiranje:

ratni film. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ratni-film>.