Raukar, Tomislav, hrvatski povjesničar (Stari Grad na Hvaru, 29. XII. 1933 – Zagreb, 2. VII. 2020). Završio (1956) studij povijesti, hrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti na Višoj pedagoškoj školi u Splitu. Diplomirao (1963) i doktorirao (1975) povijest na Filozofskome fakultetu u Zagrebu gdje je radio od 1963., od 1985. kao redoviti profesor na Katedri za hrvatsku povijest. Od 1988. predaje hrvatsku povijest u razvijenome i kasnome srednjem vijeku, a 1993–2004. bio je predstojnik Katedre za hrvatsku povijest. Od 1997. redoviti član HAZU. Voditelj i suradnik na više znanstvenih projekata te urednik i član uredništva nekoliko časopisa (1985–94. član uredništva Historijskog zbornika, od 1998. glavni urednik Starina HAZU). Tijekom 1970-ih i 1980-ih obavio je niz istraživanja u hrvatskim i talijanskim arhivima (Zadar, Dubrovnik, Venecija, Ancona, Bari), gdje je posebice istraživao bilježničku građu. Oslanjajući se na metodologiju francuskih analista i prateći suvremene tokove europske, posebice talijanske i francuske medievistike, znatno je pridonio modernizaciji proučavanja hrvatskoga srednjovjekovlja. Posebice je vrijedan njegov doprinos proučavanju društvenih struktura i gospodarskog kretanja u urbanim i ruralnim sredinama Hrvatske u razvijenom i kasnome srednjem vijeku te komparativnomu proučavanju komuna na hrvatskoj i talijanskoj obali Jadrana. U hrvatsku historiografiju uveo je zapostavljene istraživačke teme, kao što su povijest svakodnevnoga života, mentaliteta i pobožnosti. Djela: Zadar u XV. stoljeću: ekonomski razvoj i društveni odnosi (1977), Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797 (1987., koautor), Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje (1997), Seljak i plemić hrvatskoga srednjovjekovlja (2002), Srednjovjekovne ekonomije i hrvatska društva (2003), Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku (2007). God. 2005. objavljen je Raukarov zbornik s nizom priloga suvremenih povjesničara.
