Ravlić, Jakša, hrvatski književni i kulturni povjesničar (Makarska, 1. X. 1896 – Zagreb, 21. XII. 1975). Višu pedagošku školu završio u Zagrebu 1928. Bio je profesor Više pedagoške škole u Splitu, gdje je 1930–41. s N. Bartulovićem uređivao Jadransku stražu. Od 1947. djelovao je u Zagrebu, gdje je radio u Institutu za književnost JAZU, od 1955. bio profesor na Akademiji dramske umjetnosti. Bio je predsjednik Matice hrvatske 1954–68. Dobio je Nagradu za životno djelo 1972. Ravlićev znanstveni interes bio je posvećen tekstologiji i književnopovijesnim analizama djela hrvatskih književnika, osobito starijih (Rasprave iz starije hrvatske književnosti, 1970). Priredio je više zbornika tekstova (Hrvatski narodni preporod: ilirska knjiga, I–II, 1965; Zbornik proze XVI. i XVII. stoljeća, 1972) te djela hrvatskih književnika (I. Gundulić, A. Kačić Miošić, D. Demeter). Bavio se i kulturnom poviješću (Makarska i njeno primorje, 1934; Povijest Matice hrvatske: 1842–1962, 1963).
