STRUKE:

Ray, Satyajit

ilustracija
RAY, Satyajat, prizor iz filma Apuov svijet

Ray (engl. izgovor [rẹi]), Satyajit, indijski filmski redatelj, scenarist i skladatelj (Calcutta, 2. V. 1921Calcutta, 23. IV. 1992). Iz ugledne umjetničke obitelji, ljubitelj europske književnosti i glazbe, studirao je povijest umjetnosti i slikarstvo. Oduševljen filmovima R. J. Flahertyja i talijanskim neorealizmom, priklonio se filmu; na temelju djela B. Bandopadhyaya režirao u svjetskim razmjerima aklamiranu trilogiju o Apuu Pjesma puta (Pather panchali, 1955), Nepokoreni (Aparajito, 1956., Zlatni lav u Veneciji) i Apuov svijet (Apu sansar, 1959), u kojoj se kroz lik Apua – od djetinjstva do zrelije dobi – intimistički i lirski prikazuju odnosi u jednoj indijskoj obitelji zahvaćenoj sukobom tradicionalnog i modernoga. Uspjehe je postigao i Salonom za glazbu (Jalsaghar, 1958), o kontemplativnu aristokratu zaokupljenom glazbom, potom melodramama sa središnjim ženskim likovima, npr. Veliki grad (Mahanagar, 1963) i Usamljena žena (Charulata, 1964), za koje je bio nagrađen za režiju u Berlinu. Pozornost je privukao i njegov dokumentarni film Rabindranath Tagore (1961); od 1970-ih režirao je više društvenokritičkih i povijesnih filmova, npr. Udaljena grmljavina (Asanti Sanket, 1973., Zlatni medvjed u Berlinu), Šahisti (Shatranj ke khilari, 1977), Dom i svijet (Ghare baire, 1984), prema Tagoreovu romanu. Prvi indijski redatelj koji je zainteresirao Zapad za indijski film i čija se djela uvrštavaju u vrhove svjetske umjetničke produkcije; 1982. dobio je u Veneciji specijalnoga Zlatnoga lava za cjelokupan opus, a 1992. počasnog Oscara.

Ray, Satyajit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52015>.