reliquiae reliquiarum

reliquiae reliquiarum [reli'kuie: relikui·a:'rum] (skraćeno od lat. reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae: ostatci ostataka nekoć velikoga i slavnoga kraljevstva Hrvatskoga), naziv za dijelove današnje Hrvatske koji su krajem XVI. st., nakon osmanskih i mletačkih osvajanja, ostali pod vlašću Hrvatsko-slavonskoga sabora. Naziv su počeli koristiti suvremenici ratnih zbivanja u XVI. st. Tako je, primjerice, Nikola Zrinski opisujući Malkoč-begove nasrtaje na Pounje u pismu ugarskom palatinu T. Nádasdyju istaknuo da se »udaraju i pustoše ti tužni ostatci Hrvatske krajine« (1560), a nakon gubitka Novigrada (danas Todorovo u BiH) i tragične pogibije branitelja toga grada na čelu s Mihaelom Todorom nazvao Hrvatsku »tužnim ostatcima Kraljevstva«. Jednako su tako i staleži Sabora (1562) upozorili Ferdinanda I. Habsburškoga na različite zloporabe krajiških zapovjednika »u ostatcima Kraljevina Hrvatske i Slavonije«, a ban T. II. Erdődy u pismu je dojavio da je bosanski beglerbeg spreman s jakom vojskom udariti »na bijedne ostatke ovoga Kraljevstva« (1586). Zanimljivo je i to da su suvremenici bana Franju I. Frankapana (1567–72) zvali mačem i štitom ostataka Ilirije. Naziv je često korišten i u prvim znanstvenim hrvatskim historiografskim ostvarenjima, a održao se do danas, te se odnosi upravo na razdoblje XVI. st., kada je Hrvatska bila svedena na vrlo uzak pojas.

reliquiae reliquiarum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 29.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52389>.