struka(e):

reliquiae reliquiarum [reli'kuie: relikui·a:'rum] (skraćeno od lat. reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae: ostatci ostataka nekoć velikoga i slavnoga kraljevstva Hrvatskoga), naziv za dijelove današnje Hrvatske koji su krajem XVI. st., nakon osmanskih i mletačkih osvajanja, ostali pod vlašću Hrvatsko-slavonskoga sabora. Naziv su počeli koristiti suvremenici ratnih zbivanja u XVI. st. Tako je, primjerice, Nikola Zrinski opisujući Malkoč-begove nasrtaje na Pounje u pismu ugarskom palatinu T. Nádasdyju istaknuo da se »udaraju i pustoše ti tužni ostatci Hrvatske krajine« (1560), a nakon gubitka Novigrada (danas Todorovo u BiH) i tragične pogibije branitelja toga grada na čelu s Mihaelom Todorom nazvao Hrvatsku »tužnim ostatcima Kraljevstva«. Jednako su tako i staleži Sabora (1562) upozorili Ferdinanda I. Habsburškoga na različite zloporabe krajiških zapovjednika »u ostatcima Kraljevina Hrvatske i Slavonije«, a ban T. II. Erdődy u pismu je dojavio da je bosanski beglerbeg spreman s jakom vojskom udariti »na bijedne ostatke ovoga Kraljevstva« (1586). Zanimljivo je i to da su suvremenici bana Franju I. Frankapana (1567–72) zvali mačem i štitom ostataka Ilirije. Naziv je često korišten i u prvim znanstvenim hrvatskim historiografskim ostvarenjima, a održao se do danas, te se odnosi upravo na razdoblje XVI. st., kada je Hrvatska bila svedena na vrlo uzak pojas.

Citiranje:

reliquiae reliquiarum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/reliquiae-reliquiarum>.