rendgensko zračenje

ilustracija
RENDGENSKO ZRAČENJE, rendgenska cijev - 1. stakleni izolator, 2. zaslon za fokusiranje, 3. antikatoda (anoda), 4. voda za hlađenje, 5. rendgenske zrake, 6. prozor, 7. metalno kućište, 8. katoda

rendgensko zračenje, elektromagnetski valovi valnih duljina 0,001 do 10 nm. Nastaje u rendgenskoj cijevi kada brzi elektroni udaraju u metalnu anodu ili u drugim uređajima (npr. betatronu i sinkrotronu) ili prirodnim procesima u svemiru. Otkrio ga je Wilhelm Conrad Röntgen 1895. On je opazio da iz mjesta na koje padnu katodne zrake izlazi neko novo zračenje koje je nazvao X-zrake. Proučio je i opisao širenje tog zračenja u električnom i magnetskom polju, njegovo djelovanje na fotografsku ploču, izazivanje fluorescencije na nekim tvarima te izvanrednu prodornost. Charles Glover Barkla je (1905) postigao polarizaciju rendgenskoga zračenja i time pokazao da ga čine transverzalni valovi. Interferencijska slika rendgenskih valova nije se mogla dobiti propuštanjem valova kroz optičke rešetke jer su pukotine na njima preširoke za valne duljine rendgenskoga zračenja. Max von Laue je 1912. na mjesto optičke rešetke stavio kristal i pokazao da rendgensko zračenje nakon ogiba na kristalu stvara slične ogibne slike kao što ih stvara svjetlost nakon prolaska kroz optičku rešetku. Iz ogibne slike mogli su se izračunati valna duljina rendgenskoga zračenja i razmak između atoma u kristalnoj rešetki. Najkraće valne duljine rendgenskoga zračenja zalaze u područje gama-zračenja, a najdulje graniče s ultraljubičastim zračenjem.

Primjena rendgenskog zračenja većinom se zasniva na prodiranju zračenja kroz tvar. Što su atomi neke tvari veće mase, to jače apsorbiraju rendgensko zračenje: olovo jače nego aluminij, kalcij u kostima jače nego ugljik, kisik i vodik u mišićima. To se svojstvo primjenjuje kako bi se učinila vidljivom unutrašnjost tijela.

Rendgensko zračenje rabi se u medicini, znanosti i industriji. S pomoću rendgenskoga zračenja snima se unutrašnjost ljudskoga tijela (→ radiologija, medicinska; dijaskopija; tomografija) i uništavaju se abnormalne stanice, npr. pri liječenju raka (→ radioterapija). Ogib rendgenskih zraka u kristalima služi za strukturnu analizu kristala, molekula i teksture materijala (→ defektoskopija; rendgenska strukturna analiza). S pomoću karakteristične emisije i apsorpcije rendgenskoga zračenja identificiraju se kemijski elementi i upoznaje struktura atoma (→ spektroskopija). Rendgensko zračenje pristiglo iz svemira omogućava stjecanje spoznaja o koronama zvijezda, pulsarima, crnim rupama i aktivnim galaktikama (→ rendgenska astronomija).

rendgensko zračenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52438>.