rex

rex [re:ks] (latinski: kralj), u antičkom Rimu, od Senata i kurijatskih komicija doživotno izabrani vladar s vrhovnom vojnom, sudskom i svećeničkom vlašću. Prema tradiciji, doba kraljeva u Rimu obuhvaća razdoblje od 753. do 510. pr. Kr. – U srednjovjekovnim pisanim dokumentima rex je naziv za kralja. Rex apostolicus (apostolski kralj) naslov je koji je oko god. 1000. dobio madžarski kralj Stjepan I. od pape Silvestra II., uz pravo patronata u cijeloj Ugarskoj. Taj je naslov papa Klement XIII. obnovio i potvrdio 1758. Mariji Tereziji. Rex catholicus (katolički kralj) naslov je što ga je španjolski kralj Ferdinand II. (1452–1516) dobio od pape u znak priznanja za protjerivanje Maura s Pirenejskoga poluotoka i uvođenje inkvizicije. Rex christianissimus (najkršćanskiji kralj; franc. Sa majesté très chrétienne) naslov je francuskih kraljeva od Luja XI., osnivača apsolutne monarhije. Rex fidelissimus (najvjerniji kralj) naslov je koji su portugalski kraljevi dobili od pape Benedikta XIV. Titulom rex papa Ivan X. titulirao je Tomislava, ali nema potvrde da je bio okrunjen i da je nosio naslov kralja. Stjepan Držislav bio je ovjenčan (Stephanus) i otada hrvatski kraljevi nose kraljevski naslov. Prvi hrvatski kralj koji je sigurno bio okrunjen bio je Zvonimir.