Richelieu [ʀišəl·jø'], Armand Jean du Plessis de, francuski prelat i državnik (Pariz, 9. IX. 1585 – Pariz, 4. XII. 1642). Isprva bio biskup u Luçonu (Vendée), zatim zastupnik svećenstva u posljednjem sazivu Generalnih staleža (1614). Budući da je stekao naklonost regentkinje Marije Medici (1610–17), ušao je u Državno vijeće te 1616. postao državnim tajnikom. Kada je Luj XIII. preuzeo vlast, Richelieu je bio protjeran u Avignon, gdje je napisao popularni spis Naputak kršćaninu (Instruction du chrestien, 1621). Iste godine postao je kardinalom. Ubrzo je bio pozvan na dvor gdje je posredovao pri mirenju M. Medici i kralja. Od 1624. pa do smrti bio je svemoćni prvi ministar u Državnom vijeću Luja XIII. U svojoj Političkoj oporuci (Testament politique, objavljen 1688) zapisao je da je vodio politiku želeći postići tri cilja. Prvi mu je cilj bio ukloniti poseban vojni i politički položaj hugenota kojima je, nakon zauzeća njihova uporišta La Rochelle (1628), oduzeo sve društvene povlastice; ostala im je priznata vjera. Drugi je bio smanjiti političku moć visokoga plemstva, a izgrađujući apsolutnu monarhiju ograničio je utjecaj pape na državne poslove. Bezobzirno je ugušio niz urota (Gaston d’Orléans, 1631; Henri II. de Montmorency, 1632; markiz Cinq-Mars, 1642), a suzbio je i pokušaj M. Medici da ga ukloni s vlasti. Treći je cilj bio vanjskopolitički, a to je bilo osloboditi Francusku jakog okruženja Habsburgovaca iz Njemačke i Španjolske. Povezavši se s protestantima na čelu sa švedskim kraljem Gustavom II. Adolfom (ugovor u Barwaldenu, 1631), ušao je u Tridesetogodišnji rat protiv Habsburgovaca. Tim ratom bila je dokrajčena habsburška prevlast u Europi, a Francuska je postala vodećom silom u europskom sustavu država XVII. st. Richelieu je u zemlji sredio upravu, podigao poljoprivredu, trgovinu, obrt, prosvjetu. God. 1635. osnovao je Francusku akademiju.
