Jean Paul [žᾶpạu'l] (pravo ime Johann Paul Friedrich Richter [ri'təɹ]), njemački književnik (Wunsiedel, 21. III. 1763 – Bayreuth, 14. XI. 1825). Jedan od istaknutih suvremenika njemačkog romantizma. Probijao se iz teških prilika krajnjeg siromaštva do studija teologije i filozofije, koji je prekinuo zbog oskudice. Nakon toga bio je kućni učitelj i odgojitelj po plemićkim dvorovima. U Weimaru je prijateljevao s J. G. Herderom; Goethe i Schiller nisu u njemu vidjeli srodan duh. Kao učen čovjek živio poslije od stipendija velikaša. Kao književnika označava ga duh satire u službi europskih prosvjetiteljskih ideja. Skučenost njemačkih prilika prikazuje u pripovijetci Život veseloga učitelja imenom Marija Wuz u Auenthalu: svojevrsna idila (Leben des vergnügten Schulmeisterlein Maria Wuz in Auenthal: eine Art Idylle, 1793). Iz tog iskustva stvarnosti povukao se u sebe i naglašenu duševnost. Odlomak romana Nevidljiva loža: životopis (Die unsichtbare Loge: eine Biographie, I–II, 1793) uzorno prikazuje elemente romantike u sudaru s humorom i raskrinkavanjem stvarnosti. Po uzoru na Goetheov Bildungsroman, u romanu Titan (I–IV, 1800–03), kritički se obračunava s hirovitim »genijaliziranjem«. Već obuzet sumnjom u smisao književne umjetnosti u modernome svijetu, ostavljajući više svojih djela u nedovršenim odlomcima, Jean Paul je upravo u humoru vidio spoj osjetljivosti, satire i novih vizija. Teorijski je to pokazao u svojem Uvodu u estetiku (Vorschule der Ästhetik, I–III, 1804), a u čitatelja je najveću popularnost postigao autobiografskim romanom Nestašne godine (Flegeljahre, I–IV, 1804–05). Ostala djela: Izbor iz đavlovih spisa (Auswahl aus des Teufels Papieren, 1789), Hesperus (1795), Život Quintusa Fixleina (Leben des Quintus Fixlein, 1796), Siebenkäs (I–II, 1796–97), Putovanje bojišnog propovjednika Schmelzlea u Flätz (Des Feldpredigers Schmelzle Reise nach Flätz, 1809) i dr.