Baïf, Jean Antoine de

Baïf [ba·i'f], Jean Antoine de, francuski pjesnik (Venecija, 19. II. 1532Pariz, potkraj listopada 1589). Član Ronsardove Plejade. Objavio zbirke petrarkističkih stihova Ljubav za Mélineu (Amours de Méline, 1552) i Ljubav za Francineu (Amours de Francine, 1555), komediju Junačina (Le Brave, 1567., adaptacija Plautova komada Miles gloriosus), zbirku epigrama Dokolica (Passe-temps, 1573., imitacija Marcijala) i knjigu refleksija Mimi, pouke i poslovice (Mimes, Enseignements et Proverbes, 1576). Predlagao reformu francuskog pravopisa na fonetskom načelu, pokušao uvesti u francusku poeziju metrički stih (po njemu nazvan »vers baïfin«) građen i skandiran kao latinski heksametar. Sa skladateljem Thibaultom de Courvilleom osnovao (1570) društvo pjesnika i glazbenika – Académie de poésie et de musique. Baïfovi suvremenici, glazbenici Jacques Mauduit, Claude Le Jeune i dr., uglazbili su više njegovih pjesama prilagodivši glazbeni ritam Baïfovu metričkomu stihu (tzv. chansons mesurées). Baïf je snažno utjecao na stil francuske vokalne glazbe kasnoga XVI. stoljeća.

Baïf, Jean Antoine de. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5280>.