struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon
Riefenstahl, Leni
njemačka filmska redateljica i glumica te fotografkinja
Rođen(a): Berlin, 22. VIII. 1902.
Umr(la)o: Pöcking, 8. IX. 2003.

Riefenstahl [ri:'fənšta:l], Leni (pravo ime Helene Bertha Amalie Riefenstahl), njemačka filmska redateljica i glumica te fotografkinja (Berlin, 22. VIII. 1902Pöcking, 8. IX. 2003). Učila balet i studirala slikarstvo u Berlinu. Privlačiva i stasita, od 1926. glumila u popularnim tzv. planinskim filmovima, npr. Sveto brdo (Der Heilige Berg, 1926) Arnolda Fancka te Bijeli pakao Piz Palüa (Die Weiße Hölle von Piz Palü, 1929) Fancka i Georga Wilhelma Pabsta, poslije i u Fanckovom pustolovnom filmu S. O. S. Eisberg (1933). Prema scenariju koji je napisala s Bélom Balázsem, 1932. režirala je vizualno impresivnu filmsku legendu (u kojoj je i glumila) Plava svjetlost (Das blaue Licht). Stil i mističnost toga filma pobudili su zanimanje nacističkog vrha koji joj je povjerio zadaću glorificiranja stranačke ideologije, pa je nakon jednosatnoga dokumentarnog filma o kongresu nacionalsocijalističke stranke u Nürnbergu 1933. Pobjeda vjere (Der Sieg des Glaubens, 1933) režirala svoje najpoznatije djelo, cjelovečernji dokumentaristički film-plakat Trijumf volje (Triumpf des Willens, 1935), o sljedećem stranačkom kongresu u Nürnbergu, održanom 1934., i uvelike pripremljenom da bi bio filmski registriran. U njemu je, doradivši postupke iz prethodnog djela, spektakularnim, ali repetitivnim i monotonim vizualnim prosedeom uspostavila paradigmu filmskog uobličavanja propagande totalitarnih političkih praksi. Slična retorika (zasnovana na uporabi teleobjektiva, vožnji kamere, ekstremnih rakursa) odlikuje i dokumentarni film Olimpija (Olympia, u dva dijela, 1938), o Olimpijskim igrama u Berlinu 1936., koji je pružio obrazac kasnijim televizijskim prijenosima i reportažama sportskih događaja, a u kojem je propagandna komponenta prigušena, razvidna ponajprije u naglašavanju tjelesne monumentalnosti. Igrani film pastoralno-mističnog ugođaja Dolina (Tiefland) režirala je, uz prekide, 1940–44. te ga montirala i prikazala tek 1954. Po završetku II. svjetskog rata uhićena i do 1948. internirana, označena kao simpatizerka i »suputnica« nacističkog režima (opravdavala se da je bila apolitična, tako i u svojim Sjećanjima – Memoiren, 1987). Pošto nije uspjela obnoviti redateljsku karijeru, do duboke starosti djelovala je kao fotografkinja, djelomično rehabilitirana. Od 1956. često je boravila u Africi, dokumentirajući autohtone etničke skupine Nuba u Sudanu. Kao sjajna stilistica, u nizu je dojmljivih fotografija u boji, opsjednuta tijelima u pokretu i samom fizičkom ljepotom, iznova isticala moćna, atletska tijela, no ovaj put ona pripadnika afričkih naroda: knjige fotografija Nube: ljudi s drugog planeta (Die Nuba: Menschen wie von einem anderen Stern, 1973), Nube iz Kaua (Die Nuba von Kau, 1976), Moja Afrika (Mein Afrika, 1982). Poslije se bavila i podvodnom fotografijom (knjige Koraljni vrtovi – Korallengärten, 1978., i Podvodna čudesa – Wunder unter Wasser, 1990) te je snimila i dokumentarni film o morskome životu Dojmovi pod vodom (Impressionen unter Wasser, 2002). Mada njezin rad stalno izaziva kontroverzije i etičke prijepore, svojom izražajnom estetikom i danas utječe na mnoge umjetnike.

Citiranje:

Riefenstahl, Leni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/riefenstahl-leni>.