Riffaterre (franc. izgovor [ʀifatɛ:'ʀ]), Michael, američki književni teoretičar francuskog podrijetla (Bourganeuf, Francuska, 20. XI. 1924 – New York, 27. V. 2006). Studij završio u Lyonu i Parizu, a nakon obrane disertacije 1955. na Sveučilištu Columbia, radni je vijek proveo u SAD-u. U teoriji književnosti poznat je po pokušaju da odredi specifično književne odlike teksta usredotočujući se na proces čitanja. U stilističkoj tradiciji određivao je literarnost kao naglašenu ekspresivnost teksta koja se postiže otklonom od norme. Normu, međutim, ne tvore neknjiževne, tj. jezične konvencije koje prethode tekstu, nego ju čitatelj otkriva u samom tekstu, prepoznajući ju katkad tek u činu književne devijacije (Ogledi o strukturalnoj stilistici – Essais de stylistique structurale, 1971). Kako bi dobro razumio tekst, stvarni čitatelj mora dosegnuti položaj nadčitatelja, odnosno idealnoga čitatelja, kojega tekst ocrtava svojim estetičkim normama. U prvoj, heurističkoj fazi čitanja, on se oslanja na jezičnu kompetenciju i doživljava književni jezik kao mimezu stvarnosti. Tek u ponovljenom, hermeneutičkomu čitanju, koje zahtijeva književni tekst pružanjem otpora heurističkom čitanju, moguće je provesti odgovarajuću stilističku analizu (Semiotika pjesništva – The Semiotics of Poetry, 1978).
