Ritter, Joachim

Ritter [ri'təɹ], Joachim, njemački filozof (Geesthacht, Hamburg, 3. IV. 1903Münster, 3. VIII. 1974). Studirao filozofiju i teologiju u Heidelbergu, Marburgu, Hamburgu, habilitirao se 1932. Prijateljevao s E. Cassirerom, čije je teorije baštinio i problematizirao. Bavio se metafizikom, Hegelovom filozofijom, estetikom, odnosom poezije i proze te posebno problemom hermeneutike. Uveo je koncept praktične filozofije kao hermeneutike povijesnosti i sudbine svijeta nasuprot tradicionalnoj praktičnoj filozofiji. Utemeljitelj i izdavač Povijesnoga rječnika filozofije (Historisches Wörterbuch der Philosophie, 1971). Glavna djela: Učeno neznanje (Docta ignorantia, 1927), Inteligibilni svijet (Mundus intelligibilis, 1937), Hegel i Francuska revolucija (Hegel und die Französische Revolution, 1957), Metafizika i politika (Metaphysik und Politik, 1969), Subjektivnost (Subjektivität, 1974).

Ritter, Joachim. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52999>.