STRUKE:

rod

rod.

1. U kulturnoj i socijalnoj antropologiji, skupina krvnih srodnika čiji se pripadnici smatraju potomcima jednoga zajedničkoga pretka (engl. lineage). Članovi roda svoje podrijetlo mogu genealoški dokazati, tj. mogu navesti sve svoje pretke do prvoga, zajedničkoga pretka, pri čem nije bitno je li genealogija točna, već njihovo vjerovanje u nju. Rodove najčešće nalazimo u društvima s unilateralnim računanjem srodstva, tj. računanjem srodstva ili po ženskoj (matrilinearno) ili po muškoj (patrilinearno) liniji. Rodovi su u pravilu egzogamni, što služi i sklapanju savezništava s drugim rodovima. Rod je obično vlasnik zemlje i nosilac religijskih tradicija. Srodničke skupine poput roda i klana nalazimo u manjim društvima u kojima je srodstvo temelj cjelokupne društv. organizacije (većina nezapadnih društava); to su vrtlarske i stočarske kulture te kulture intenzivnih poljodjelaca. Jedan od prvih istraživača sustava srodstva L. H. Morgan smatrao je da je rod (gens) prvobitni oblik društveno-ekonomske organizacije koji se javlja na srednjem stupnju divljaštva u mlađem paleolitiku. U djelu Drevno društvo (1877) Morgan je kao klasični oblik prvobitnoga roda naveo gens Irokeza te je naznačio njegove glavne značajke (→ srodstvo).

2. U sociologiji, pojam rod (engl. gender) uvela je Ann Oakley kako bi naznačila razliku između spola (engl. sex) kao biol. podjele na muškarce i žene te roda kao usporedne i društveno nejednake podjele na ženskost (engl. femininity/feminine) i muškost (engl. masculinity/masculine), pri čem je rod konstruiran na temelju biol. spola. Biol. razlike pridonose razvoju rodnoga identiteta koji se odnosi na osobni doživljaj pojedinca kao muškarca (engl. male) ili žene (engl. female), odn. pokazuje psih. gledište. Međutim, pojam rod ne upućuje samo na individualni identitet, već i na kulturalne ideale i stereotipe o ženskosti i muškosti te na spolnu podjelu rada u institucijama i organizacijama. Rod se odnosi na skup kvaliteta, obilježja i ponašanja što se društveno očekuju od muškaraca i žena. Istraživanja na području sociologije i psihologije potvrđuju postojanje razlikâ i podjelâ između muškaraca i žena, koje ne proizlaze iz biol. razlika, već iz kulturalno konstruiranih, stoga relativnih i promjenljivih, ideja o ženskosti i muškosti. Na rodne uloge utječe niz čimbenika: izobrazba, ekon. status, rasa, dob, etnicitet i dr. Budući da su društveno određene, rodne se uloge i očekivanja mijenjaju i prostorno i vremenski. Društv. kategorizacija pojedinaca kao muškaraca ili žena nije univerzalna; neka društva prepoznaju i treći rod, čije su uloge institucionalizirane tradicijom, npr. hijras (eunusi) u Indiji i Pakistanu. Riječ je o kategorijama koje označuju posredno stanje između muškarca i žene, stanje odsutnosti spolnosti ili zaseban rod neovisan o muškim i ženskim rodnim ulogama. Primjena tradicionalnih rodnih uloga vodi mnogim oblicima diferencijacije između muškaraca i žena. Istraživanja na strukturalnoj razini pokazala su nejednaku podjelu rada u kućanstvu i diskriminaciju pri zapošljavanju, pri čem spol, a ne kvalifikacija i kompetencije pojedinca, presudno utječe na tip posla i mogućnosti napredovanja. Pojam roda izazvao je mnoge polemike i terminološke nedoumice jer se često koristi za različite koncepte, uključujući spol i spolnost. Kada se pojam rod upotrebljava kao sinonim za spol, odnosi se na tip tijela koje smo dobili rođenjem, biol. uvjete bivanja muškarcem ili ženom, odn. anatomiju (vanjske i unutar. spolne organe, sekundarni spolni razvoj u pubertetu). Jean Stockard i Miriam M. Johnson predložile su da se u raspravama o fiz. razlikama između muškaraca i žena upotrebljava naziv spol i spolne skupine, a u raspravama o društv. aranžmanima i očekivanom ponašanju nazivi rod i rodne uloge. Neki autori uvode razlikovanje spolne uloge kao muške, odn. ženske uloge te rodne uloge kao načina na koji pojedinac prihvaća, razumijeva i ostvaruje svoju spolnu ulogu. Judith Butler ističe kako je rod fluidna varijabla koja se mijenja u različitim prilikama i tijekom vremena, a pritom se ne mora poklapati s biol. značajkama osobe. Rod može biti izveden na tradicionalan način (u skladu s uvriježenim konceptima muškosti i ženskosti) i netradicionalan način (izmjena rodnih normi, multipli i miješani rodovi i identiteti), tj. osobni doživljaj pojedinca kao muškarca ili žene (rodni identitet) može, ali ne mora korespondirati s njegovim aktualnim biol. spolom (transseksualizam). U sklopu rasprava o rodu javila se i struja prema kojoj se moderno društvo postupno okreće od tradicionalnih stereotipa prema konceptu androginosti kojim se opisuje životni stil u kojem ne postoji razlikovanje rodnih uloga, pa pojedinac može biti i muški (engl. masculine) i ženski (engl. feminine). U znanstvenim raspravama o rodu moguće je utvrditi postojanje dviju oprječnih struja mišljenja: soc. konstrukcionizam, koji ustrajava na tom da je rod u potpunosti društv. proizvod, i esencijalizam, koji tvrdi kako je riječ o primarno biol. proizvodu. U društv. znanostima rod označuje društvenu, kulturnu i psih. dimenziju, a spol se odnosi na biol. dimenziju. Rodni studiji analiziraju i istražuju prirodu roda kao društv. proizvoda. Feminističke interpretacije pokazuju na koji je način društv. život strukturiran rodom, odn. pravilima koja utemeljuju različite tipove ponašanja prikladnih za žene i muškarce te upozoravaju na ugnjetavačko djelovanje takvih podjela na žene. Mnoge tvrde kako se žene rađaju kao pripadnice ženskoga spola, ali ženske/ženstvene postaju pod utjecajem kulture, odn. interiorizacijom društveno kreiranih koncepata ženskosti. U patrijarhatu se razlike između muškaraca i žena različito vrjednuju, i to na način da se niža vrijednost pripisuje ženama, a viša muškarcima. Iz tih nerazmjera proizlaze asimetrični rodni odnosi na svim razinama društva. Razlikovanje roda i spola koje je uvela A. Oakley bilo je nepobitno do 1980-ih, ali poststrukturalne su feministice, pod utjecajem teorijskih smjerova koji su nastojali dekonstruirati rodne kategorije, htjele pokazati kako su one fikcije, a ne prirodne činjenice. Tako se npr. kategorija žene više ne poima kao fiksna i stabilna, već se upućuje na njezine promjene tijekom vremena, kulturalne varijetete i ovisnost o društv. sklopu, što je suprotno esencijalističkim konceptualizacijama žene kao prirodne kategorije. Prema nekim je feminističkim teorijama rod kategorija dijelom određena spolom, neke tu postavku odbacuju ustrajući na društv. konstruktivizmu roda, a neke upućuju na »lažnu jasnoću« distinkcije rod i spol.

3. U biologiji (genus), kategorija iz zoološke ili botaničke sistematike, viša od vrste, a niža od porodice; npr. gorila (Gorilla), bor (Pinus) (→ sistematika).

4. U lingvistici, naziv za gramatičku kategoriju imenica, koja je određena dvama obilježjima: 1) imenice se dijele na određen broj klasa (skupova), i 2) podjela imenica na klase očituje se u slaganju, odabiru različitih oblika riječi koje s imenicama stoje u sintaktičkom odnosu u rečenici (pridjeva, zamjenica, glagola i dr.). Neki lingvisti govore o gramatičkom rodu samo u sustavima u kojima je temeljno semantičko načelo podjele imenica spol njihovih referenata, tj. u kojima postoje muški i ženski rod (npr. u indoeuropskim i semitskim jezicima), a sustave u kojima se imenice dijele po drugim načelima nazivaju jezicima s imenskim klasama (npr. bantuski i nahsko-dagestanski jezici). Takvo terminološko razlikovanje teorijski nije opravdano. Kriterij podjele imenica na klase u jezicima s rodom može biti posve semantički, primjerice podjela imenica na one koje znače što živo i one koje označuju nešto neživo (npr. u algonkijskim jezicima u Sjevernoj Americi), no često su uz semantičke kriterije važni i formalni (fonološki ili morfološki). Primjerice, u hrvatskom je imenica knjiga ženskoga roda ne zbog svojega značenja, nego zato što pripada određenoj deklinacijskoj klasi (skupini imenica koje imaju nominativ jd. na -a i genitiv jd. na -e, itd.). Jezici se razlikuju i po broju rodova, koji se kreće od dva (npr. u francuskome) do više od dvadeset (u nekim afr. jezicima), i po dosegu slaganja, tj. po riječima i konstrukcijama u kojima postoji slaganje s imenicama u rodu. U hrvatskome se s imenicama u rodu slažu pridjevi, zamjenice, neki brojevi i neki glagolski oblici (npr. u perfektu, u oprjeci između čovjek je došao i žena je došla). U nekim se jezicima s imenicama u rodu slažu i druge vrste riječi (članovi, prilozi itd.).

U hrvatskome, kao i u ostalim slavenskim jezicima, postoje tri roda, naslijeđena iz indoeuropskih prajezika: muški (npr. novi stol), ženski (npr. nova knjiga) i srednji (npr. novo selo). U mnogim je indoeur. jezicima nestalo oprjeke između muškog i sr. roda (npr. u litavskome, velškome te u gotovo svim rom. jezicima osim rumunjskoga), a u nekima je potpuno nestalo roda kao gramatičke kategorije (npr. u armenskome), ili je oprjeka u rodu očuvana samo na zamjenicama (kao u engleskome). Rod je povijesno vrlo stabilna kategorija, pa je njezin potpuni nestanak vrlo rijetka pojava, kao i nastanak roda u jezicima koji ga prije nisu imali. Zbog toga se kategorija roda obično pojavljuje u velikoj većini jezika neke porodice (npr. u indoeuropskim, afroazijskim, dravidskim, nahsko-dagestanskim i nigersko-kordofanskim jezicima), dok se u drugim porodicama uopće ne susreće (npr. u turkijskim, mongolskim, uralskim, sinotibetskim jezicima).

rod. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53130>.