Rodopsko gorje, najstariji planinski masiv na Balkanskome poluotoku, između rijeke Marice na istoku, Dinarskog i Šarsko-pindskoga gorja na zapadu i Balkansko-karpatskih planina na sjeveroistoku. Građen je pretežno od kristaličnih škriljevaca s interkalacijama mramora, granita i mlađega vulkanskog kamenja. Stare stijene, nabrane u gornjem paleozoiku (hercinsko nabiranje), poslije su erodirane i ponovno uzdignute okomitim pokretima duž rasjeda. Najveća mu je raširenost u južnoj Bugarskoj, gdje se nalazi najstarija jezgra gorja (tzv. pravi Rodopi) s najvišim vrhom u planini Rili (Musala, 2925 m). Pravi Rodopi pružaju se i na teritoriju Sjeverne Makedonije, gdje obuhvaćaju područje između doline Vardara i makedonsko-bugarske granice (Osogovska planina, 2252 m; Plačkovica, 1754 m; Ogražden, 1744 m). Pravim Rodopima sličan je Pelagonijski masiv (Jakupica, 2540 m), zapadno od Vardara. U Srbiji, između Ibra i Morave te u Šumadiji, prevladavaju niža rodopska pobrđa i usamljene planine građene od mezozojskih i tercijarnih sedimenata na staroj podlozi. Mnogobrojne kotline i riječne doline pogodovale su razvoju prometa. Rodopsko gorje obiluje rudnim ležištima (kromove, olovne, cinkove, željezne, zlatonosne i druge rude). Prirodna šumska vegetacija prilično je prorijeđena; najviše planinske dijelove (od 1800 do 2000 m) pokrivaju pašnjaci (suvati).
